Pravda je spora ali dosljedna ...
Nastavljeno je suđenje zbog optužbi da je naš uvaženi gradonačelnik Vinko Grgić sudjelovao u namještanju natječaja. Prema optužnici, zbog napuhane cijene radova oštećen je i proračun našeg grada a svi znamo da se radi o sredstvima iz Europe.
Gradonačelnik s teškim pravosudnim teretom, koji je unatoč svemu odnio izbornu pobjedu na lokalnim izborima, čini se da će ipak biti priveden pravdi iako su neki svjedoci imali, kako da kažem, prilično slabo pamćenje.
Baš me zanima hoće li ti i takvi moći pogledati ljude oko sebe u oči. Ali moram podsjetiti da, usprkos tome što su ponavljam neki svjedoci imali slabo pamćenje i nisu htjeli reći istinu, Europsko tužiteljstvo i sud ipak su došli do saznanja koja terete našeg uvaženog gradonačelnika. I to ga je, da budem slikovita, dobrano mlatnulo po glavi.
I tako, Europa nastavlja borbu protiv korupcije kad već naše sudstvo u Hrvatskoj nema „muda” riješiti to na pravi način.
No, valja podsjetiti da se naš gradonačelnik znao "napiti krvi" svima koji su se drznuli i usudili, s punim pravom, nešto reći protiv njega. Nažalost, korupcija se ne događa nekome drugome nego nama. Malverzacije s europskim novcem pokazuju da korupcija, koliko god mi željeli vjerovati suprotno, nema samo jednu stranačku iskaznicu. Ima više njih. Ili je uopće nema.
Ima ime i prezime.
Mene samo zanima kad će doći ta pravomoćna presuda, jer korupcija u Hrvatskoj nije pandemijska nego endemska pojava. I dosta više te glasne šutnje u Novoj Gradiški!
Što su građani znali ili nisu znali o malverzacijama u gradskoj upravi pod višegodišnjom vladavinom našeg gradonačelnika ne bi bilo toliko bitno kad bi naši sugrađani konačno shvatili da se radi i o njihovom novcu i da imaju pravo osuditi takve slučajeve korupcije.
Borba protiv korupcije trebala bi biti iznad stranačkih nadmetanja. Jer Vinko Grgić, sa ili bez stranačke iskaznice, pretvorio je Novu Gradišku u poligon za korupciju.
A taj slučaj ja kao novinarka nisam trebala dokazivati.To nije moj posao. I stvarno mi je žao što su mi vrata gradske vijećnice bila zatvorena, a iz grada nisam dobivala pozive da nešto pratim. Umjesto toga, bliske osobe gradonačelniku poslale su mi poruku da nisam poželjna.
Građani to nisu zaslužili. Javnost ima pravo na informaciju pa makar ona bila napisana i na moj način.
Da se razumijemo nemamo mi sada u gradu razloga za likovanje, naslađivanje, niti za dijeljenje krivnje. Ali ipak mislim da bi da je kojim slučajem častan čovjek, a znamo da nije naš famozni gradonačelnik već ponudio ostavku.
Ali to nije njegov stil.
Baš me zanima kakva će biti politička reakcija njegovih sudrugova i sudrugarica s liste. Jer ovaj sudski postupak nije samo slučaj on je simptom. I uslijedio je nakon njegovog uhićenja. To je činjenica.
Sve u svemu slučaj Vinka Grgića za mene više nije vijest. To sve sam, iskreno, i očekivala.
Ja kao novinarka nikada nisam bila nikome odana, ali mene iskreno brine: zašto vi, dragi moji građani, šutite kad vam Gradsko vijeće diže cijene usluga koje bi trebale biti znatno niže?
E, na to bismo svi trebali reagirati. I to složno. Glasno. Pa i prosvjedom, ako treba.
A Vinko Grgić? On će, kad-tad, dobiti ono što je zaslužio. I ja ću to dočekati.
I da zaključim nekad čovjek sve zna, ali se pravi budalom, da vidi dokle sve to ide. Razumijem ja i to. Lažu mi ljudi u oči, a ne znaju da sam kao vještica sve već saznala. ZPP