U petak 27. rujna 2024. godine, na dan obljetnice posvete Katedrale sv. Terezije Avilske u
Požegi te 27. obljetnicu uspostave Požeške biskupije, zahvalno euharistijsko slavlje u
požeškoj Katedrali predvodio je požeški biskup Ivo Martinović i tijekom slavlja za đakone je
zaredio Ivana Ligenzu iz Župe Uzašašća Isusova u Ruševu i Antuna Stipića iz Župe sv. Josipa
u Vrbju.

Pozdravljajući nazočne kanonike, svećenike, redovnike i redovnice, biskup Ivo je uputio
poseban pozdrav kandidatima za đakonat, njihovim roditeljima, obiteljima, župnicima i
drugim vjernicima župa iz kojih dolaze. Izrazio je dobrodošlicu Josipu Đurinu, poglavaru u
Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu sa suradnicima, Ivanu Antunoviću,
dekanu Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu kao i don Eduardu Gilu,
vicerektoru Međunarodnog crkvenog kolegija „Sedes Sapientiae“ u Rimu sa skupinom
bogoslova s kojima je za vrijeme svoje formacije boravio ređenik Antun Stipić.

U homiliji biskup je podsjetio kako nas ovo euharistijsko slavlje kroz riječ Božju povezuje sa
uspostavom Požeške biskupije, posvetom Katedrale i đakonskim ređenjem bogoslova Antuna
i Ivana. Istaknuo je kako u prvom čitanju prorok Izaija govori ono što Bog čini u svojem
postupnom odgoju izabranog Naroda. „Bog se objavljuje kao Bog svih naroda koji mu
iskazuju ljubav i koji ga štuju. Izaija poziva svoj narod na pravednost i poručuje kako je Božje
spasenje otvoreno svim narodima. Bog svoje spasenje želi darovati i proširiti na čitavo
čovječanstvo. Izaija poručuje da tko god čini pravdu i služi Bogu, ima otvoren pristup
njegovu domu. Pa čak i tuđinci koji su vjerovali u Boga Izraelova hodočastili su u Jeruzalem i
molili su se u hramu. Bog ih je ondje primao, jer ljudi koji u Boga vjeruju nikada nisu za
njega tuđinci. Svi su oni njegova djeca“, poručio je biskup.

Tumačeći drugo čitanje iz Poslanice Efežanima, biskup je kazao kako sv. Pavao, pišući o
poganskim kršćanima, poručuje da se nada temelji na krvi Kristovoj i njegovoj smrti na križu.
„Ne samo nada, nego još više mir naš i pristup k Ocu temelji se na Kristu i njegovoj krvi. On
nam napominje kako su pogani ukućani u gradu Božjem, i da su postali spašeni. Njegova je
poruka da je kuća poganska postala kućom Božjom po prisutnosti Krista i njegova Duha.
Tako je po prisutnosti Krista i njegova Duha i ova crkva postala hram – kuća Božja, po tom
Božjem djelovanju i naši će bogoslovi Antun i Ivan postati đakoni.“

Biskup Ivo se nadalje osvrnuo na evanđeoski izvještaj u kojem Isus postavlja učenicima
pitanje „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“, te je kazao: „Iako je ovo pitanje prije dvije tisuće
godina upućeno učenicima i svim kršćanima kroz povijest do dana današnjega, i nama
samima, ipak nas zanima što o njemu govore današnji ljudi, naši suvremenici, a nadasve što o
njemu govore ovi mladići, naši bogoslovi i ređenici Antun i Ivan. Tko je Krist za njih?
Odgovor koji je neizreciv nalazimo u dubini njihovih srdaca i bića. Odgovor je ovo ređenje
jer oni žele biti njegovi učenici i ići njegovim putem“, zaključio je biskup te se obratio
ređenicima. „Vi ćete svijetu svojim riječima i životom govoriti tko je Isus Krist za Vas.
Svojim služenjem svjedočit ćete koliko ste ga upoznali i zavoljeli. Vi želite primiti sveti Red
đakonata i služiti Kristu. Katekizam Katoličke Crkve nam govori da:Đakoni na osobit način
sudjeluju u Kristovu poslanju i milosti. Sakrament sv. reda utiskuje im biljeg koji se ne može
izbrisati i kojih ih suobličuje s Kristom koji je postao đakon tj. poslužitelj svih. "(KKC
1570)“ Podsjetio je potom nazočne na sadržaj đakonske službe iznesen na Drugom
vatikanskom koncilu u konstituciji Lumen gentium „Na nižem hijerarhijskom stupnju stoje
đakoni; na njih se polažu ruke ne za svećeništvo, nego za služenje. Ojačani sakramentalnom
milošću, oni, naime, služe Božjem narodu u zajedništvu s biskupom i njegovim
prezbiterijem. Dužnost je đakona, kako mu je to povjerila mjerodavna vlast, svečano dijeliti
krst, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi
popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi

bogoštovlje i molitve vjernika, dijeliti blagoslovine te voditi obred sprovoda i pokopa. A kako
su predani službi ljubavi i upravljanja, đakoni trebaju imati na umu opomenu blaženoga
Polikarpa: Budite milosrdni i marljivi tako da postupate u skladu s istinom Gospodinovom,
koji je svima postao slugom“ (LG 29)
Poručio je potom ređenicima kako je u ovim riječima Koncila izrečena jasnoća njihova puta
koji će živjeti i u kojem će otkrivali ljepotu Kristova poziva i poslanja dok budu služili Crkvi i
narodu Božjem. „Veličina vašeg poziva i svetoga reda je, prema riječima pape Franje, u
služenju i logici Isusove poniznosti, koji je samoga sebe ponizio i postao sluga svima. Stoga
papa poručuje da su đakoni pozvani na sebi nositi miris evanđelja i ljubavi Božje svakoj osobi
koja pozna ili ne pozna Krista te biti brižni sluge koji se trude da Gospodinova ljubav dotakne
živote ljudi, a posebno siromaha, bolesnika, staraca, umirućih. Vaše će služenje bit usmjereno
na sve životne dobi vjernika i sve župljane gdje budete pastoralno radili, na nevjernike i one
koji vas možda neće razumjeti ili voljeti.“

Potaknuo ih je da im u služenju Bogu i ljudima uvijek i u svemu bude uzor Krist koji nije
došao da bude služen nego da služi i život svoj dadne kao otkupninu za mnoge. „Iskrena želja
da služite Bogu u beženstvu i predanje njemu znak je vaše nesebične ljubavi koja će sigurno
uroditi oblinom duhovnom plodovima, a koje će Gospodin po vama ostvarivati na nevidljiv
način u životu vjernika“, poručio je biskup Ivo.

Na svršetku homilije biskup je poručio ređenicima kako su pozvani zajedno sa sv. Petrom
ispovjediti da je Isus Sin Čovječi, Sin Boga živoga, Krist – Pomazanik, Mesija, Spasitelj
svijeta i naš Bog. „On je sudac živih i mrtvih, naš orijentir i smisao života. U njegove smo
ruke kao i vi položili svoje živote. Ne bojte se započetoga puta! Zajedno s vama molimo, da
nas snaga njegova Duha i milosti posveti i ojača da budemo graditelji i obnovitelji Crkve na
Petru sazidane, i ove naše mjesne Požeške Crkve, čiju obljetnicu utemeljenja danas slavimo i
kada je ova crkva – ovaj dom posvećen i postavljen da bude Katedrala – dom Božji, Majka za
cijelu Biskupiju. Molimo ga, da ovaj dom bude mjesto u kojem ćemo obnavljati svoje saveze
s njim sklopljene, gdje će nas njegovo presveto Tijelo i Krv jačati u svim poteškoćama i
nejasnoćama, da ne posustanemo u služenju njemu i ljudima, da ne izgubimo nadu i osjećaj za
Boga, za molitvu i milosrđe, za ljude i obitelji koji nam dolaze u susret i kojima nas On šalje,
ali i za sebe same. Molimo ga da nas u svemu pomaže, vodi, čuva i da se u njega do smrti
uzdamo“, zaključio je biskup te spomenute nakane preporučio zagovoru Blažene Djevice
Marije, zaštitniku Biskupije sv. Lovri i zaštitnici Katedrale sv. Tereziji Avilskoj.

Nakon popričesne molitve, sudionici slavlja predvođeni biskupom Ivom uputili su Bogu
molitvu za Požešku biskupiju. Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio svećenicima i
svim vjernicima koji svojim služenjem izgrađuju zajedništvo požeške mjesne Crkve. Potom je
osobitu zahvalnost iskazao istaknutim vjernicima dodijelivši im biskupijsku medalju s
poveljom zahvalnosti, a to su ove godine Krešo Crnjac iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi,
Ivica Krisla iz Župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru i Katica Vrgoč iz Župe sv. Kuzme i
Damjana u Kuzmici. Biskup je potom u svoje osobno ime i u ime nazočnih svećenika i
sudionika ređenja novim đakonima čestitao primanje prvog stupnja Svetoga reda, poželjevši
da bude blagoslovljeno njihovo djelovanje. Također je čestitao njihovim roditeljima, drugim
članovima obitelji, župljanima njihovih župâ i prijateljima. Sudionicima slavlja zahvalio je za
sve što su do sada učinili za njih, osobito za molitvenu potporu, te ih je pozvao da i dalje mole
za njih, za nova duhovna zvanja, kao i za Požešku biskupiju.

Izvor:

Požeška Biskupija