Prigodom obljetnice ubojstva 24 civila iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, požeški biskup Ivo
Martinović pohodio je 3. rujna 2024. mjesto Mikleuš blizu spomenutih mjesta stradanja u
župi Nova Bukovica nedaleko Slatine te u tamošnjoj crkvi sv. Terezije Avilske predvodio za
njih misno spomen-slavlje. Uz domaćeg župnika Ivana Štivičića u slavlju su sudjelovali
svećenici iz Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Draganom Hrgićem. Među rodbinom
poginulih i drugim vjernicima bili su i načelnik Općine Mikleuš te predsjednik Općinskog
vijeća.

Na početku svete mise župnik Štivičić je pozdravio sve sudionike slavlja, napose biskupa Ivu
uputivši mu srdačnu riječ dobrodošlice prigodom prvog pastirskog pohoda novobukovačkoj
župi, a predstavnica vjernika predala mu je cvijeće. Zahvaljujući na pozivu i dobrodošlici
biskup se pridružio upućenim pozdravima te podsjetio nazočne kako se navršava trideset i
treća obljetnica smrti dvadeset i četvero nedužnih ljudi iz Balinaca, Četekovca i Čojluga.
Poručio je nazočnima kako je nedokučivo otajstvo Božje ljubavi uvijek prisutno, ali zbog
ljudske slobode čovjek je podvrgnut i zloći i mržnji. „To znamo ne samo iz masakra koji se
dogodio nad vjernicima ove Župe, nego i na temelju onoga što je sin Božji pretrpio zbog
ljudske mržnje. Njegova smrt na križu bila je plod ljudske zloće. Danas želimo moliti
Gospodina za sve žrtve ove Župe, ali jednako tako želimo ga moliti da nas utješi. Svjesni smo
da naše drage pokojne ne možemo vratiti, ali znamo da je naša najveća ljubav, najveća
molitva i najveći znak koji im kao kršćani možemo darovati ova sveta misa. I to činimo s
najdubljim osjećajem ljubavi, pobožnosti i pijeteta. Činimo to kao djeca Božja, kao Crkva,
kao oni koji vjeruju u uskrsnuće tijela, život vječni, kao oni koji vjeruju u Boga pobjednika
svakog zla“, poručio je biskup Ivo.

Prigodnu homiliju biskup je započeo tumačeći prvo čitanje iz Poslanice Korinćanima u kojoj
sv. Pavao govori da čovjek ne može proniknuti Boga, to može samo Duh Božji. „Ono što je
Božje u nama je prisutno kao Božja istina, ljubav, dobrota i svetost. Bog je sve to darovao i
potvrdio ne samo riječima, nego još više u svome sinu Isusu Kristu koji nam ga je objavio.
Krist nam objavljuje da se naš život, od Boga darovan, nastavlja i poslije smrti. Uskrsnuće
nam daje jasnoću i sigurnost da se ovaj zemaljski život nastavlja poslije smrti. Isus je svojim
uskrsnućem posvjedočio da je živ, da postoji vječni život, vjerujemo da se to ostvaruje i s
našim pokojnicima. To nam je utjeha i snaga“, kazao je biskup misleći osobito na poginule
žrtve iz ove Župe.
Razmišljajući nadalje o naviještenom čitanju, biskup je progovorio o ljudskoj nutrini i daru
slobode. „U srcu svakoga od nas može se pronaći dobro, ali može i zlo. Bog nam je dao
slobodu izbora i svjesni smo kako ne biramo uvijek dobro. Ne pokazujemo dobrotu onima s
kojima živimo, s kojima provodimo svakodnevicu.“ Pojasnio je kako na ljudsko opredjeljenje
za zlo ključan utjecaj ima sotona koji zavodi čovjeka. Biskup se potom osvrnuo na ratne
zločine počinjene na ovim prostorima prije trideset i tri godine, ali i na druge aktualne ratove
te kazao kako se ponekad može steći dojam da zlo vlada ovim svijetom. „Bog dariva
čovječanstvu i čovjeku dobro i poziva ga na dobrotu, ali se čovjek u svojoj slobodi
opredjeljuje za zlo. Zlo ne samo da razara nas, našu nutrinu i ljepotu zajedničkog života,
nego, svjedoci smo koliko zlo uništava ljudske živote“, kazao je biskup te poručio kako
evanđeoski ulomak pokazuje Isusovu nadmoć nad zlom. „Čuli smo u evanđelju kako je Isus
oslobodio čovjeka od nečistog duha. Od postanka svijeta đavao je neprijatelj Boga i čovjeka
te pokušava razoriti ljudski život, nastaniti se u čovjeku i djelovati po njemu. I danas sotona
želi zarobiti svakoga od nas da bi činio zlo“, upozorio je biskup te podsjetio kako đavao nema
apsolutnu vlast. „Bog je pobjednik nad sotonom. Bog je onaj koji sve pobjeđuje i sve čisti.“
Biskup je zatim istaknuo kako je snažno sredstvo u borbi protiv zla sveta euharistija i molitva.
„Molitva je naša snaga protiv sotone i zla. Što više molimo, postajemo duhovno jači,
pobjeđujemo, činimo Božja djela. Kroz molitvu ne dajemo mjesta sotoni da nas osvoji. Ako
smo s Bogom povezani u molitvi i ako nas njegova snaga po svetoj misi jača, sotona nas ne
može pobijediti jer nema zadnju riječ i apsolutnu moć.“

Na kraju homilije biskup je izrazio želju da Gospodin po ovoj svetoj misi udijeli svima utjehu
i snagu. „Neka nam Gospodin udijeli snagu vjere da gledajući njega koji je na križu pobijedio
svako zlo, budemo svjesni da njegovo svjetlo obasjava naše životne putove. Svjetlo križa,
svjetlo uskrsnuća, svjetlo ljubavi, svjetlo dobrote je ono što je i danas potrebno u našem
životu, u našim obiteljima, u našem duhovnom rastu i vjeri kako ne bismo bili oni koji se
predaju zlu. Bog je pobjednik svakoga zla i svakoga grijeha“, poručio je biskup. Osvrnuvši se
na ulaznu pjesmu kazao je kako je hrvatski narod tijekom trinaeststoljetne povijesti unatoč
raznim kušnjama i mukama ostao vjeran Bogu. Svima je poželio da s vjerom u uskrsnuće te u
svijesti kako ih Bog ljubi, ustrajno hode na putu prema vječnosti.

Pri svršetku pričesti biskup je za poginule civile uputio molitvu Majci Božjoj za Domovinu.
Na koncu misnog slavlja zahvalio je svećenicima, župniku Štivičiću i suradnicima. Radujući
se zajedništvu koje su očitovali svojim sudjelovanjem u slavlju biskup je iskazao uvjerenje
kako masakrirani i poginuli župljani nikada neće nestati ne samo iz njihovih srdaca, nego i iz
molitava. „Večeras se očitovala vaša ljubav koju gajite prema njima i njihova ljubav koja nam
je darovana po njihovom mučeništvu. Ova sveta misa je znak zajedništva i molitve, znak
koliko smo kao braća i sestre i kao Crkva ujedinjeni oko naših dragih pokojnika, naših
mučenika. Neka nam Krist i njegov križ budu snaga u vjeri, ljubavi i dobroti“, poručio je
biskup te poželio svima da se Kristova pobjeda nad smrću ostvari u životu svakoga od njih.

Izvor: 
Požeška Biskupija