Na svetkovinu Gospe od Suza 31. kolovoza 2024. središnje euharistijsko slavlje u njezinu
svetištu u Pleternici predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s brojnim
svećenicima na čelu s generalnim vikarom Požeške biskupije Želimirom Žuljevićem i
domaćim župnikom i rektorom svetišta Antunom Ćorkovićem te mnoštvom hodočasnika
među kojima su bili i javni dužnosnici na čelu s požeško-slavonskom županicom Antonijom
Jozić, pleterničkom gradonačelnicom Marijom Šarić i požeškim gradonačelnikom Željkom
Glavićem.

Na početku slavlja biskup Ivo je pred Gospinim likom, koji je u svečanoj procesiji prenesen iz
crkve na vanjski oltar, uputio poklike Isusovoj Majci, na koje su hodočasnici odgovarali
pjevajući »Blažena ti što povjerova!«

Župnik i rektor svetišta Antun Ćorković uputio je pozdravnu riječ okupljenim hodočasnicima,
a na poseban način biskupu Ivi koji je po prvi puta pohodio Svetište prigodom blagdana
Gospe od Suza. Govoreći kako svaka župa u našoj Domovini ima i određene rane, župnik
Ćorković se osvrnuo na nemili događaj iz vremena Drugog svjetskog rata kada je
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod vodstvom tadašnje Komunističke partije 1944.
godine do temelja srušila župnu crkvu sv. Nikole Biskupa, a 1955. partizani su pogubili
župnika i dvije časne sestre. „Rane zacjeljuju. Građevina od kamena i cigli je razorena, ali
nije razorena živa Crkva koja se ovdje okuplja, a tome su svjedoci i svi ovdje okupljeni
vjernici“, poručio je župnik te izrazio dobrodošlicu biskupu Ivi dok su mu djeca uručila
prigodni dar i cvijeće.

Zahvaljujući na pozivu i srdačnoj dobrodošlici, biskup Ivo se pridružio pozdravima te
istaknuo kako se vjernici na ovome mjestu okupljaju već sedam stoljeća upućujući Bogu
svoje molitvene vapaje te štujući Blaženu Djevicu Mariju kao putnici i hodočasnici. „Čuli
smo u pozdravnim riječima župnika kako je prije 80 godina ovdje razorena župna crkva i
pogubljen župnik i časne sestre. Sve to nam govori kako Bog ne prestaje djelovati unatoč
našim patnjama, stradanjima i svemu onome što nam se u životu događa. Danas smo
okupljeni oko njega kao hodočasnici, vjernici, štovatelji njegove i naše nebeske majke Marije,
Gospe od Suza. Njemu koji je začetnik našeg spasenja, sa njegovom majkom Marijom
uputimo sve svoje molitve i ono što smo donijeli u svome srcu kao zavjete, darove, prošnje,
križeve i suze“, kazao je biskup Ivo.

Govoreći o prvom čitanju iz knjige Mudrih izreka biskup je u homiliji istaknuo važnost
očinskih i majčinskih opomena i riječi u roditeljskom odgoju i životu djece te čitanje povezao
sa četvrtom Božjom zapovijedi i Dekalogom. Naglasio je kako sve to vrijedi i danas jer ih nije
dokinuo već sažeo u ljubav prema Bogu i bližnjemu. U nastavku homilije, tumačeći drugo
čitanje rekao je koko nam sv. Ivan poručuje da je Bog s nama i dodao: „Ovdje smo kao
zajednica vjernika koja se susreće sa Bogom u njegovoj riječi i otajstvu euharistije. Ovdje je
Bog među nama. Bog koji otire suze i sve čini novo u snazi svoga Duha, po ljubavi svoga
Sina koji nam otkriva novi i vječni svijet snagom svog uskrsnuća. I po ovoj misi on čini i
stvara novi svijet po nama koji ga slijedimo i širimo njegovu ljubav. Krist je svjetlo i put do
novog Jeruzalema. Njegova ljubav i svetost. Bog sve čini novo po onima koji se opredjeljuju
za njega i žive po njemu. Obnova svega se događa po Božjoj prisutnosti. On prebiva među
nama po svome Sinu. On je početak svega novoga i put naše obnove, kao što je bio kroz svu
povijest do danas. Molimo ga da nas obnovi za ljubav, da u svojoj krhkosti i grešnosti budemo
u njegovoj ljubavi, da naša ljubav ne bude koristoljublje, nego iskrena i nesebična ljubav.”

Tumačeći odlomak iz Markova evanđelja biskup je rekao kako su Isusove riječi s križa
upućene Mariji i Ivanu veoma duboke u teološkom i duhovnom smislu: „Marija po njima ne
postaje samo učenikova majka, nego majka svih vjernika, Majka Crkve. Njezino majčinstvo
uključuje i povezuje sve njegove sljedbenike. Između nje i svih vjernika stvara se novi i
duboki odnos, koji je utemeljen na tajni majčinstva i sinovstva. Ona ulazi u život učenika, jer
ju učenik uzima sebi, kao majku duhovnog života, kao majku koja mu je uzor u vjeri i ljubavi
prema Bogu i čovjeku. Ona je lik i Majka Crkve. U Ivanovu odgovoru je odgovor svih nas, na
Isusovu želju i mi ju uzimamo kao Ivan, za svoju majku. Ivan predstavlja svakoga od nas koji
u svojem životu primaju njega i uzimaju Mariju za vlastitu Majku.“

Biskup je nadalje kazao kako su Isusove riječi upućene s križa Mariji i Ivanu riječi utjehe: „To
su riječi ohrabrenja za sve naše suze i gorke trenutke života u kojim nam Isus poručuje: Ja
sam uza Te! Ne boj se! Uza Te je moja Majka koju sam darovao ne samo Ivanu, nego i
svakome od vas da ne budete sami. Njegova Riječ i ova euharistija nam govore da je on sa
svojom Majkom, Gospom od Suza uz nas. Oni nas obasjavaju svojim svjetlom i prate naš
korake dobrote i ljubavi da ne klonemo na putu vjere i spasenja. U ovom darivanju ostvaruje
se novi odnos između Boga i čovjeka, koji je utemeljen na otajstvu majčinstva i sinovstva, po
daru s Isusovog križa, a koji po njima i nama nastavlja snagom ljubavi stvarati novi svijet.
Isus nam je svojim darom s križa darovao svoju majku Mariju – Gospu od Suza, za Majku, a
svojim načinom ophođenja prema ljudima, svojim riječima, svojim životom i smrću otvorio
oči, omogućio nam je da vjeru doživimo kao novi način gledanja, ljubav kao novi model
ponašanja i pohvalu kao izraz našeg novog osjećaja života u stvaranju novog neba i nove
zemlje, gdje neće više biti ni jauka, ni tuge ni boli, gdje Bog otire svaku suzu s naših očiju
snagom svoje ljubavi i uskrsnuća“, poručio je biskup.

Biskup je potom istaknuo kako su Marijine suze i plač ozbiljna i duboka stvarnost njezinog
života te otajstveno povezuju božanske i ljudske osjećaje Isusa i Marije. „Njihove suze su
utkane u njihove živote i u njima imamo snagu Božjih osjećaja prema ljudima, prema
čovječanstvu, prema svakoj osobi. Isus je plakao za smrću prijatelja Lazara, nad Jeruzalemom
koji odbacuje Boga, u Getsemanskom vrtu, na križu, a o Marijinom plaču nemamo ništa
zapisano, pa čak ni kad je bila pod križem. Njezine su suze kao i Isusove utkane u njihov
život i poslanje koje su primili od Oca. Tako su i naše suze su utkane u naše živote, u naše
poslanje, molitve i trpljenje, u naše ustrajno i ponizno hodočašće prema nebu.

Gospine suze znak su blizine, nježnosti, utjehe, suosjećanja, dijeljenja, ljubavi i dara nebeske
Majke. One nas pozivaju da se ojačamo u vjeri, obnovimo i promijenimo. One su poziv na
istinsko obraćenje, da molimo Boga za sve one koji su radi nas nedužno i nevino plakali, za
one kojima smo mi u životu svjesno ili nesvjesno bili razlog njihovih suza, za sve nedužne
suze čovječanstva, a nadasve za sve prolivene suze djece, mladih i nevinih koji su žrtve
nasilja, trgovine, te bilo kojeg oblika zla u svijetu i kod nas. Kako ne spomenuti i ne misliti na
tolike suze starih i napuštenih osoba, bolesnika i patnika, prognanika, izbjeglica, migranta,
siromaha i zaboravljenih osoba čije suze nitko ne pozna, ne vidi i nikoga ne zanimaju doli
Boga koji im je jedini snaga i utjeha.“

Govoreći kako Isus ne može odbaciti išta od Marijinih majčinih svetih suza, biskup je
nastavio: „Njezine suze su svete, u njih su ovdje utkane naše molitve, naše hodočašće, naše
žrtve, patnje, darovi, devetnica, ispovijedi, post, sve što smo prikazali našoj Gospi i što
molimo da nam po njezinu zagovoru Gospodin primi. Molimo za sve majke koje plaču za
svojom djecom, nad lutanjima i nevoljama svoje djece. Ovo svetište Gospe od Suza nas
usmjeravaju na Božjoj brigu, kao i na sve ono što nam je u svojoj blagosti i ljubavi darovao
po svome Sinu i njegovoj majci Mariji. Ono nam govori o majčinskoj nježnosti i ljubavi, o
Marijinim očima i pogledu, o njezinim suzama i blizini. Sa sv. Ivanom pod križem prihvatili
smo Mariju za svoju nebesku Majku i molimo je da nas prati, pomaže i vodi do Isusa. Da
uvijek bude s nama, kao što je bila sa svojim Sinom do smrti na križu, molimo ju neka nam
pomogne u suznim trenucima života i da naše suzne vapaje prinese svome Sinu Isusu, da nam
pomogne poput nje živjeti svoju vjeru i sve darivati Bogu.

Suze Marijine su svete, ali i suze svih majki su svete i blagoslovljene, jer one pokazuju
Marijinu i Božju suosjećajnost s nama, našim trpljenjima i žalostima. Svaka isplakana suza je
molitva i vapaj Bogu da pogleda na nas i naše živote. Neka nas Gospa usliši, neka nam
pomogne zbog svih prolivenih ili ne obrisanih suza. Neka naše molitve njoj budu naše
krunice suza, neka budu znak naše ljubavi, dobrote, žrtve, opraštanja, pomirenja i svega što
činimo iz vjere i ljubavi prema Bogu.

Molimo, neka Isus večeras pogleda na suze svih majki, jer majčino srce najviše ljubi i trpi, a
majčine oče imaju najbistriji pogled. Majčine su oči najljepše. Kroz njih se vidi nebo. U njima
se vidi ljepota i sjaj ljubavi. U njima se vidi sjaj Božje prisutnosti, u njima je sigurnost,
toplina, mir, istina, milosrđe i život“, zaključio je biskup te povjerio Bogu sva nastojanja i
molitve okupljenih vjernika.

Nakon popričesne molitve mnoštvo vjernika je u službi svjetla, pohvala i molbenica nastavilo
hvaliti Isusovu Majku čiji je lik u procesiji bio pronesen kongresnim prostorom. Moleći i
pjevajući, hodočasnici su uzdizanjem svijeća iskazali ljubav i vjernost majci Mariji, Gospi od
Suza. Na svršetku službe svjetla biskup Ivo je zahvalio svima nazočnima istaknuvši kako su
svojim sudjelovanjem pokazali ljubav prema Bogu. Izraze zahvalnosti uputio je i župniku i
rektoru Svetišta Antunu Ćorkoviću za sve ono što je sa svojim suradnicima učinio kako bi
priprava i samo slavlje bilo dostojno Boga i Isusove Majke. Zahvalio je potom i
predvoditeljima slavlja tijekom devetnice, a napose svećenicima ispovjednicima koji su
neumorno bili na raspolaganju vjernicima. „Oni nisu uzeli samo vaše grijehe, nego i suze. Oni
su poput Marije i Isusa željeli da se Božja ljubav još više nastani u vašim srcima.“ Na kraju je
podsjetio vjernike na poziv pape Franje koji govori kako Gospa i danas plače nad patnjama
svoje djece diljem svijeta. Potaknuo ih je da u svoje molitvene nakane uključe i molitvu za
mir u Ukrajini, Izraelu, Palestini i drugim ratom zahvaćenim mjestima te je na kraju na sve
zazvao Božji blagoslov.

Izvor:
Požeška Biskupija