Učenici osnovnih škola iz župa Požeške biskupije tradicionalno su 11. svibnja 2024.
hodočastili u biskupijsko marijansko svetište Gospe Voćinske. Program je počeo pokorničkim
bogoslužjem i sakramentom pomirenja u voćinskoj bazilici. Središnji dio hodočašća bilo je
euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući mlade
hodočasnike, biskup je rekao da i na ovom hodočašću želimo Isusovoj Majci, Gospi
Voćinskoj otvoriti svoje srce i posvjedočiti tko je ona nama i tko smo mi njoj. Uputio je
Isusovoj Majci zajednički pozdrav, a na pojedine zazive djeca su odgovarala pjevanim
poklikom „Blažena ti što povjerova“. Podsjetio ih je da se nalazimo u Devetnici za blagdan
Pedesetnice, tijekom koje se zajednica Isusovih učenika okupila s Marijom u Dvorani
posljednje večere na molitvu da se na njima ostvari Isusovo obećanje dolaska Duha Svetoga i
dovrši vazmeno otajstvo Isusove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća na nebo. Pozvao je djecu
da se svojom budnom vjerom i oni pridruže moliteljima u dvorani Posljednje večere, zahvalni
Bogu za dar života, dar slobode u kojoj mogu dolaziti u školu i na druge načine izgrađivati se
u svojoj Domovini. Zatim je voćinski župnik i rektor voćinske bazilike Ivan Ereiz, uputio
biskupu Antunu riječi dobrodošlice. Zahvalio mu je što je tijekom minulih 27 godina s
radošću dolazio u Voćin predvoditi i hodočašće osnovnoškolske djece, te mu je u ime
nazočnih zaželio sretan rođendan koji je prije nekoliko dana proslavio. Lovro Stuburić i
Marija Ciprić, vjeroučenici iz biskupove rodne Župe Davor uručili su mu cvijeće.

Polazeći od naviještenog evanđelja i Lukina zapisa u Djelima apostolskim, biskup je u
homiliji obrazložio mladim hodočasnicima zašto su zapravo danas došli u Voćin. Prvi razlog
je taj da se očituju i potvrde kao prava Isusova rodbina, kako je to sam Isus obznanio u
današnjem evanđelju, kad je rekao da su njegova majka, braća i sestre svi oni koji slušaju
Božju riječ i vrše je. Spomenuo je kako ga uvijek iznova iznenađuje i raduje istina da smo mi
Božji sinovi i kćeri a Isusova braća i sestre upravo po tome što slušamo Božju riječ i
nastojimo po njoj živjeti. Upozorio je na tužnu činjenicu da neki ljudi u današnjem hrvatskom
društvu, pa i oni na najvišim političkim razinama i u ustanovama jedni o drugima ružno
govore, proglašavaju ih nevaljalima i zločestima, što može napose mlade ljude nagnati na
pomisao da se u Hrvatskoj u takvom okruženju ne isplati živjeti, te stoga pojedinci napuštaju
Hrvatsku u potrazi za boljim svijetom. Rekao je djeci neka ne slušaju samo ono što im ljudi
govore, tumačeći im tko su oni i što trebaju raditi s njihovih ljudskih polazišta, nego da im je
prvo i najvažnije poslušati Boga, Isusa Krista i njegovu Majku kad nam govore tko smo mi
Bogu, te jedni druge gledamo Božjim pogledom, poštujemo onom ljubavlju kojom nas Bog
prihvaća u Isusu Kristu, i na taj način stvaramo snažno i radosno zajedništvo. Da smo mi
Bogu najvažnija i najdragocjenija bića, on nam je posvjedočio na najsnažniji način u Isusovoj
žrtvi ljubavi na križu, ustvrdio je biskup. Rekao je da biti zajedno s Isusom i Majkom koja
nam ga je rodila znači biti potvrđeni u svom dostojanstvu djece Božje i braće i sestara
međusobno. Stoga svako naše hodočašće u Voćin i u druga marijanska svetišta nije događaj u
kojem tek „nešto“ dobivamo, nego „netko“ postajemo: ljubljena Božja i Marijina djeca a
Isusova braća i sestre. Pozvao je djecu da danas na ovom hodočašću najprije stanu s Marijom
pod križ Isusov, te samima sebi i drugima reknu: „Gledaj tko smo mi Bogu, kad je on samoga
Sina svoga položio za nas u smrt“, a onda da jedni drugima pogledaju u oči, radujući se što su
zajedništvo mladih ljudi u Crkvi koji u Isusu Kristu prepoznaju koliko ih Bog voli, a oni im
na njegovu ljubav odgovaraju svojom vjerom i poslušnošću. Zamolio ih je da takvo
raspoloženje srca ponesu kući kao poruku s ovog hodočašća, i onda je s još većom zauzetošću
nastoje svjedočiti svojim ukućanima u obitelji i prijateljima u školi. »Tako se rađa Božja
Hrvatska u vašim srcima i u vašim nastojanjima. Tako se rađa bolja Hrvatska, i ne treba je
drugdje tražiti. Kad je Božje dobro ostvareno u tebi i u meni, to je najbolja i najljepša
Hrvatska«, ustvrdio je biskup.

Podsjetivši mlade hodočasnike da je papa Franjo tekuću godinu proglasio Godinom
molitve i pozvao nas da se pripravljamo za sljedeću 2025. koja će biti Jubilejska Godina, kao
što je to i inače svaka dvadeset i peta godina u kalendaru. Pojasnio je kako je smisao takve
godine u tome da se prisjetimo što je Gospodin Isus Krist za nas učinio, i da nastojimo dublje
i zauzetije biti dionicima Božjih dobara u Isusu Kristu. Kazao je kako mu prigodom
jubilejskih godinâ i hodočašćâ koja vjernici tijekom njih poduzimaju uvijek dođe na pamet
talijanski pjesnik Dante Alighieri koji je davne 1300. godine kao hodočasnik u Rimu pohodio
Baziliku Svetog Petra prigodom prve Jubilejske godine u povijesti kršćanstva. Promatrajući
brojne hodočasnike, posebno je zamijetio Hrvate i njihovu osobitu pobožnost ovjekovječio u
31. pjevanju trećeg djela nazvanog „Raj“ njegova glasovitog spjeva „Božanstvena Komedija“.
Kazao je da je veliki pjesnik uočio kako su hodočasnici iz Hrvatske s izvanrednom
znatiželjom srca i pobožnim pogledom pratili izlaganje relikvije Veronikina rupca u Bazilici
sv. Petra. »Njihovo pobožno srce i pogled pretvorili su se u molitvu, u čin koji je spomenutom
pjesniku toliko bio dojmljiv da je hodočasnika Hrvata stavio za primjer pobožnog, molitvenog
čovjeka«, ustvrdio je biskup. Izrazio je želju da tako bude danas u Voćinu i na našim drugim
hodočašćima, osobito na nacionalnom hodočašću iduće godine u Rim, pa da se na našim
licima može prepoznati kako smo u svom odnosu prema Bogu iskreno pobožni, u srcu
znatiželjni za Boga, željni učiniti ono što on od nas očekuje. Izrazio je uvjerenje da su nazočni
hodočasnici naraštaj koji može imati takvo srce i u kojima će neki suvremeni pjesnici,
umjetnici i drugi ljudi od duha prepoznati tko smo mi u našem izvornom hrvatskom određenju
kao Isusovi vjernici u njegovoj Crkvi.

Podsjećajući na prvo današnje čitanja iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka
pripovijeda kako su učenici Gospodina Isusa nakon njegova uskrsnuća pitali hoće li sada u
Izraelu opet uspostaviti nekoć slavno kraljevstvo koje je politički, gospodarski i vojno bilo
veoma moćno, biskup je ustvrdio da su učenici i nakon tri godine što su slušali Isusov
navještaj o kraljevstvu nebeskom još uvijek gajili ovozemaljske misli, jer u njihova srca, duše
i pameti još nije ušlo svjetlo i snaga Duha Svetoga. Stoga im je Gospodin Isus obećao poslati
Duha Svetoga da njegovim djelovanjem postanu po svem svijetu svjedoci njegove uskrsne
pobjede nad prolaznošću ovozemaljskog svijeta i nad samom smrću. Poručio je mladima da bi
bila velika šteta kad bi oni u svojim srcima razmišljali samo i jedino o tome kako da si izgrade
što bolji, ljepši i ugodniji život ovdje na zemlji, te ih je pozvao da na ovom hodočašću otvore
svoja srca Duhu Svetom da ih on oblikuje na mjeru Božju te iskuse kako su obdareni onim što
je puno veće od ljudskih mogućnosti. Potaknuo ih je da svoje molitve ne svedu samo na
traženje od Boga da im daruje neko naše ljudsko, zemaljsko dobro, nego da ga ponajprije
zamole da on u njima snagom Duha Svetoga ostvaruje ono što on u svom božanskom naumu
želi ostvariti u njihovu životu.

Produbljujući govor o Duhu Svetom, biskup je kazao da on nije tek Božja snaga nego
Treća Božanska Osoba u kojoj i po kojoj se ostvaruje zajedništvo Božjeg trojstvenog života:
vez ljubavi. Kazao je da su se učenici nakon Isusova uzašašća na nebo vratili u Dvoranu
posljednje večere da bi ondje zajedno s Isusovom Majkom postojano molili za obećani dar
Duha Svetoga. Molitva je čin kojim se odvraćamo od samih sebe i okrećemo prema Bogu i
bližnjima, pojasnio je biskup. Spomenuvši primjer Marijine molitve, biskup je podsjetio da je
ona bila prostor djelovanja Duha Svetoga, začela je Isusa po Duhu Svetom. Napomenuvši
kako nije slučajno da idemo na hodočašće u marijanska svetišta „da bismo se pomolili“,
biskup je podsjetio da je Marija u svojim svetištima prva moliteljica s nama, i da nam ona
pomaže kako bismo i mi Bogu onako otvorili svoju pamet i srce kao što je to ona činila.
Istaknuo je da hodočastimo u marijanska svetišta „da bismo se učili moliti“ od najbolje
učiteljice molitve, Isusove i naše Majke. Pojasnio je kako molitva nije samo izricanje nekih
naučenih molitvenih obrazaca koje je redovito sastavio netko drugi, nego upućivanje Bogu
vlastitih riječi iz nutarnje otvorenosti i iskrenosti svoga srca i duha. Molitva nije samo „govor
jezika“, nego je ona po Marijinu primjeru i uzoru ponajprije „stanje srca“, njegove otvorenosti
za Boga i osluškivanja njegove prisutnosti, uključivanje u Božji svijet, zaključio je biskup.
Pozvao je mlade hodočasnike da odu s ovog hodočašća uvjereni kako je molitva jako važno
događanje u njihovu mladenačkom životu, jer im Božja prisutnost i snaga Duha Svetoga
oblikuje srce po Božjoj mjeri, i osposobljuje da žive po njegovim mjerilima. Zamolio je
Mariju da moli s nama i za nas, da se u svakom pojedinom od nas događa i ostvaruje čovjek
po Božjem naumu iz svjetla Duha Svetoga, iz energijâ ljubavi kojima je Isus pobijedio smrt.

Pri svršetku svete pričesti biskup je u ime djece hodočasnika uputio Isusovoj Majci čin
predanja. Na svršetku slavlja čestitao je pobjednicima na nedavnom nacionalnom natjecanju
iz vjeronauka u Godini molitve vjeroučenicima Osnovne škole iz Nove Gradiške, predvođene
vjeroučiteljicom mentoricom Andrijanom Petrović kao i vjeroučenicima iz novogradiške
Gimnazije na čelu s njihovim vjeroučiteljem mentorom, župnim vikarom Markom
Milakovićem. Oni su već drugu godinu zaredom pobjednici na spomenutom natjecanju.
Zahvalio je župnicima i župnim vikarima, časnim sestrama i vjeroučiteljima što su poveli
djecu na hodočašće u Voćin, i što ih prate u njihovim školama i župama u njihovu odrastanju i
rastu u vjeri. Župniku i rektoru voćinskog svetišta Ivanu Ereizu, pjevačima, ministrantima
također je izrazio zahvalnost te je za sve njih zamolio zagovor Isusove Majke i zazvao na njih
Božji blagoslov.

Nakon okrijepe i odmora, na kongresnom prostoru uslijedilo je tradicionalno
natjecanje iz vjeronaučnog znanja, u kojem je sudjelovalo deset ekipa, dok su se ostala djeca
okušala u raznim sportskim zabavnim igrama. Građa za natjecanje iz vjeronaučnog znanja
bila je posvećena molitvi, u skladu s Godinom molitve koju je na razini opće Crkve proglasio
papa Franjo kao pripravu za veliki Jubilej 2025. godine. Prvo mjesto osvojila je ekipa iz Župe
sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu za koju su nastupali vjeroučenici: Petra Šubara, Katarina
Čop, Andrea Grgić i Luka Škrabal s vjeroučiteljicom Ivanom Škrabal. Drugo mjesto osvojila
je ekipa iz Župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu s vjeroučenicima Ditom
Babaček, Katjom Masnica, Martom Matošic i Emom Kolodziej te vjeroučiteljima
Tomislavom Ivaniševićem i Željkom Dokuzovićem, a treće mjesto ekipa iz Župe sv. Ivana
Krstitelja u Špišić Bukovici za koju su nastupali vjeroučenici Sabina Maturanec, Tin Vuković,
Dorijan Semeš i Gabriel Jerbić s vjeroučiteljicom Ivonom Boljevčan. Biskup Antun je
pobjedničkoj ekipi uručio medalju Voćinskog Svetišta s poveljom o osvojenom prvom mjestu,
a drugim ekipama prigodne darove. Istaknuo je kako je lijepo u životu pobjeđivati, a osobito u
znanju o vjeri i životom sjedinjenim s Isusom Kristom. Čestitao je svim sudionicima te im
zahvalio za trud koji su uložili pripravljajući se za vjeronaučno natjecanje.

Izvor:
Požeška Biskupija