S velikim veseljem najavljujemo kako ćemo ove godine osim već tradicionalnim Ženijalnim danima, Međunarodni dan žena obilježiti i samostalnom likovnom izložbom renomiranog hrvatskog umjetnika Vatroslava Kuliša.

Otvorenje izložbe je 7. ožujka u 19:00 sati. 

Radujemo se vašem dolasku!

Iako je slikarstvo afirmiranog hrvatskog umjetnika Vatroslava Kuliša po svojem rukopisu
apstraktno, njegova su motivska polazišta priroda, vegetacija, more, voda, mijene godišnjih
doba ili hvatanje refleksa svjetlosti na morskom pejzažu u određeno doba dana. U mnogim će
svojim ciklusima biti inspiriran i glazbom, što će se direktno odraziti na gestu i tonsku paletu
bojâ koje bira. Međutim, u genezi njegovih djela, kada bismo tragali za najsnažnijim
gestualno-energetskim amplitudama pojedinih ciklusa, umjetnikov je emotivni naboj često
bio povezan s ljubavlju prema ženi, od erotskih do petrarkističkih, nježnih impulsa idealne,
nedosanjane ljubavi. Taj vitalizam njegovog slikarstva, koji likovnoj kritici nije promaknuo,
ima bez sumnje porijeklo upravo u tim emotivnim, afektivnim sferama. Treba uzeti u obzir i
kako je Kuliš iznimno knjiški i poetski educiran, i kako će iz mnogih nježnih ljubavnih stihova
povući metafore i asocijacije koje će ga motivirati na slikanje.
Tonko Maroević smatrao je kako Vatroslav Kuliš spada među umjetnike koji nisu izgubili vjeru
u potencijale slikarstva „pa tu vjeru potvrđuje primjerenom afirmacijom snažne kolorističke
izražajnosti, kroz strastven i razveden osobni rukopis, poput protuotrova svakoj
ravnodušnosti i apatiji“. To i jest slikarevo pravo lice, trajno okrenuto vitalističkom
predznaku, gdje rijetko postoje tamni ili melankolični trenuci.
Kuliš je kontinuirano unutar recentnog hrvatskog slikarstva jedan od glavnih protagonista
apstraktnog i postapstraktnog ekspresionizma, s posebnim senzibilitetom prema motivima iz
prirode, što ga veže i uz meditativni pol europske poslijeratne kolorističke apstrakcije. U
radovima iz ciklusa „Centripetalne fuge“ mogu se dešifrirati tri polazišna motiva: sunce, cvijet
i vrtlog, koje slikar koristi kao inspiraciju za složene kompozicijske sustave longitudinalnog
formata, iznimno dinamički pokrenute kompozicije. Postepeno je prirodu posve
transformirao u apstraktnu energetsku matricu slike („Metamorfoze mora“, „Ključanje
vode“, „Herbarium pictorium“), a u zadnjem se ciklusu „Centripetalnih fuga“ koncentrirao na
radove u tehnici akrila na platnu, žestokih gesti i kolorita, koji u kontinuitetu ukazuju na
traganje za „prostorom osobne slobode“, kako je primijetio kritičar Edward Lucie Smith, jedan
od najboljih tumača ovog slikarstva.
Kuliš u svakom novom ciklusu eksperimentira s materijom i prostorom slike, dolazeći najbliže
do sada konceptu tzv. čistog slikarstva, hrabro za sobom ostavivši „romantičnu

personalizaciju Prirode“ (Igor Zidić). Zanima ga istraživanje energetske potke slike, gdje su
boja i gesta jedini elementi likovne forme, stopljeni u prostor osobne i metaforičke slobode;
trajno okrenut – kao i mnogi izvrsni slikari - ideji slikanja jedne jedine savršene slike.

Iva Körbler

Biografija umjetnika:

Vatroslav Kuliš (1951.), završio je u Zagrebu Srednju školu za primijenjenu umjetnost 1971., a
slikarstvo je diplomirao na ALU u Zagrebu 1976. godine u klasi prof. Šime Perića.
Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ kao likovni urednik Opće
enciklopedije i Hrvatskog biografskog leksikona. Bio je član glumačke družine „Histrion“, i autor
je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u HNK Zagreb, kazalištu Komedija i
Zagrebačkom kazalištu lutaka.
Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio
umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus djela (mozaici, križni putevi, slike
kristoloških motiva) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom Brijegu i Melbourneu u
Australiji.
Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Arts), Münchenu, New
Yorku i Melbourneu.
Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među kojima su odličje Reda Danice Hrvatske s likom
Marka Marulića (1997.), državna nagrada Vladimir Nazor (2000.), godišnja nagrada Galerije
Forum (2003.), Nagrada za životno djelo grada Metkovića (2015.), Nagrada Grada Zagreba
(2018.).
Izlagao je na više od 170 samostalnih i preko 140 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi
mu se nalaze u svim značajnim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti u
Hrvatskoj. U stalnom je postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te u brojnim
istaknutim galerijskim, muzejskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

Izvor: Dom kulture Nova Gradiška