Što o posve oprečnim tumačenjima trenutnog stanja i mogućnosti Republike Hrvatske odnosno RH prema iseljavanju i iseljenicima misli povratnik ANTUN AKMAČIĆ TONI iz Drežnika,povratnik iz dijspore pokušali smo saznati s svima znanim šasljivđijom ČEBEROM,povratnikom iz Austarije koji je tamo proveo 40 godina.Reče nam:
-Pripadam onoj generaciji iseljenika koji su nakon drugog svjetskog rata u tadašnjoj državi bili sirotinja,više gladni nego siti,tri puta sam odlazio iz tadašnje jugoslavije i tek treći puta sam imao dobre izglede,nakon riješavanja papira za ostanak u Australiji.Radio sam najteže i najgore poslove ,a kada sam savladao jezik otvorio sam svoju soboslikarsku tvrtku i tako konačno probio led da dobro živim od vlastitog rada.Ženio sam se tri puta i imam petero djece,kojima sam svima napravio kuće i materijalno ih osigurao i zbog toga sam sretan i ponosan,ali kada je moja posljednja supruga Australka odbila doći sa mnom u Hrvatsku bila je to kap koja je prelila čašu.Imam dobru mirovinu i ušteđevinu i vratio sam se u Hrvatsku .Nije mi trebalo da se dugo snađem.I nisam požalio što sam se iz ekonomski razvijene,pravno uređene i pričlno bogate Australije vratio u domovinu.Od svog iskustva u dalekoj Australiji imam koristi i čini mi se da Hrvatska polako prihvaća standarde Eurospke unije i to nas sve zajedno čini boljima i naprednijima,uvjeren je Čeber koji je prodao kuću u Novoj Gradiški i dio sredstava nedavno uložio u državne obveznice.Na pitanje koje su prednosti života u Drežniku gdje si je napravio malo imanje u odnosu na Australiju ,Čeber kaže da mu odgovara mir i život bez stresa.Austarlija je zemlja bez neke naročite kulturne i povijesne baštine,a Hrvatska ima to sve i u isto vrijeme sve je pristupačno i na dohvat ruke.Tamo sam puno zarađivao i puno stekao,ali ovdje sam sretniji vratio sam se svojim korijenima.Jedino žalim što djeca ne razumiju moju potrebu da živim u Hrvatskoj.Pitala sam svog sugovornika što misli zašto Hrvatska još uvijek ne kreće u obračun s korupcijom i kriminalom najvećim rak ranama zbog kojih mladi i napuštaju ovu zemlju i zbog kojih se naša domovina opasno prazni.Ovaj mudri čovjek mi ozbiljno reče:
-Ako zagovarate reforme,trebate imati većinu za to.No,tko je ovdje od saborskih zasutpnika stvarno za to?Malo tko,jer reforme podrazumijevaju veliko odricanje,a većina njih za to nisu spremni.Negativno ozračje je ovdje još veliki problem.Trebaju nam neki novi ljudi koji će gledati zajednički ,a ne svoj interes.
Kada se to u Hrvatskoj dogodi i ako to uspijemo tada ćemo moći graditi daljnji optimizam i tek tada će se početi riješavati problem po problem.Uglavnom mi povratnici vjerujemo da će se i to dogoditi ...jednog dana-reče nam Čeber koji voli svoje selo i ljude u njemu i sve ih smatra svojom obitelji.A baš to mu je u Australiji 40 godina nedostajalo.zpp