Nikada nisam tajila da volim slušati tamburaše, a i zašto bi takvu glazbenu sklonost netko uopće tajio? Ali kad trzaju žice tamburice i kada Satir zasvira, uvijek i svagdje poskoči šokačko srce u grudima i kolo se zaigra.

Zaboravimo tada Bacha, Mozarta, Beethovena i druge glazbene velikane jer Satir ima ono nešto zbog čega smo ponosni jer smo Slavonci i Slavonke. Bisernica, brač, bajs, e to u njihovim rukama stvarno moćno zvuči.

Iza njih je pet CD-a i puno uspomena na brojne uspješne nastupe, a njihova svirka zvuči poput rascvjetane još nepokošene livade, ili njihanja zrelog žitnog polja. I tamburaši iz Satira su na pozornici samouvjereni i pouzdani poput debele hladovine stogodišnjih hrastova, poput Save koja mirno teče kroz Davor. Dečki iz Satira su uvijek veseli, a u njihovim rukama tamburica može sve.

Svojim nastupima pa tako i ovim posljednjim na manifestaciji Ng ljeto, nikoga nisu ostavili ravnodušnim, zanijela se publika, plesalo se i pjevalo, uživali su svi, i mladi i stariji.

TS SATIR čine umjetnici i svirači čijem radu sam ovim tekstom željela dati svoj skroman doprinos, ohrabriti ih i pohvaliti ih, a ponajprije zahvaliti im na 30 godina truda koji nipošto nije bio uzaludan. Njihova darovitost je za sva vremena i sve prilike. BRAVO za SATIR.

Zlata Pazman - Petrić