U predvečerje spomendana sv. Antuna Padovanskog, 12. lipnja u požeškoj Katedrali održan je tradicionalni Antunovski koncert u organizaciji požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra pod vodstvom Maria Večerića, ravnatelja katedralnog zbora. Uz biskupa Antuna Škvorčevića na koncertu su bili Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup, članovi Stolnog kaptola, drugi svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici katoličkih škola Požeške biskupije na čelu s ravnateljima, predstavnici javnog i kulturnog života grada Požege među kojima gradonačelnik Željko Glavić i Antonija Jozić, te ljubitelji sakralne glazbe.
Koncert su otvorili muški članovi Katedralnog zbora pjevanjem gregorijanskog korala »Si quaeris miracula« prema napjevu iz bazilike Sv. Antuna u Padovi, koji je improvizacijama na orguljama popratio orguljaš Krešimir Klarić. Katedralni zbor uz pratnju orkestra i pozitiva orgulja  otpjevao je skladbu »O lingua benedicta« skladatelja O. Ravanella, Sarabandu G. F. Händela. U izvedbi Katedralnog zbora i komornog orkestra te pratnji na orguljama uslijedila je skladba »Der Gerechte kommt um« autora J. Khunaua i J. S. Bacha. Potom je izvedena simfonija iz kantate  »Wir danken dir« J. S. Bacha BWV 29, te praizvedena skladba u dva stavka (allegro maestoso i fuga)  »Duh Gospodnji na meni je« kojom je dirigirao autor, mladi požeški skladatelj Anton Ećimović. Koncert je zaključen motetom »Isus Krist, jučer i danas«, koji je u čast biskupa Antuna uglazbio Anđelko Klobučar.
U ime nazočnih na koncertu generalni vikar Josip Krpeljević uputio je zatim biskupu Antunu imendansku čestitku, a potom i ravnatelji svih pet katoličkih škola Požeške biskupije s djecom koja su slavljeniku prenijela pozdrave i uručila darove.
Zahvalivši na čestitkama, biskup Antun je podsjetio kako je čovjek biće koje znanstvenim putem i na druge načine trajno traga za stvarnošću, uključujući sama sebe, da se u nama propinje čežnja za onim što je više, punije i drugačije, ali da na koncu osjećamo kako to nikada ne uspijevamo do kraja dohvatiti. Kazao je kako nitko od nas u ni jednom trenutku svoga postojanja ne može za sebe reći da je bio dovoljno čovjek: jesam čovjek, ali ne još u punini i do kraja. Kad sudjelujemo na koncertu, tada u nama, u našem duhu odjekne neka širina, dubina, visina, snaga našeg postojanja, nešto se u nama pomaknulo prema onome za čim čeznemo, a još se nije potpuno ostvarilo. Ustvrdio je da su sveci ljudi koji su u tom svom traganju bili uspješni, i u kojima nije odjeknulo tek ono što ljudi u sebi mogu proizvesti, nego ono što je Bog u njima ostvario. Ako je ovaj večerašnji koncert pomogao da u nama odjekne širina, dubina, visina i snaga života u njegovu bogatstvu, onda se zapravo dogodilo ono što se Božjim darom ostvarilo u svecima, zaključio je biskup. Zahvalio je pjevačima i sviračima što su slušateljima pomogli učiniti taj pomak svoga postojanja u još nedohvaćenoj a stvarnoj dubini, širini i visini. Uzvanicima je pak zahvalio što su prisutnošću na koncertu  otvorili prostore svoga osobnog i zajedničkog duha te bili dionici iskustva postojanja koje samo glazba može u nama probuditi. Također im je zahvalio na čestitkama izrečenima i donesenim u srcima, te ih je zamolio za molitvenu potporu u njegovim nastojanjima i osobnim nemoćima.