Drevni Grci su imali problem. Bogovi koji su gledali s Olimpa sudili su o svemu što ljudi čine. Kada Bogovi nisu bili zadovoljni, brzo bi kažnjavali. Nisu trebali biti nježni, nisu trebali biti pravedni. Iz svog hira mogli su vas natjerati da vječno gurate kamen uz brdo. I obični smrtnici su bili zbunjeni i u stalnom smrtnom strahu.

S takvim bogolikim roditeljima susreli smo se ovih dana u našem gradu. Bez roditelja nitko od nas nebi mogao preživjeti, bez njih ne bismo bili nahranjeni, voljeni, zaštićeni. Kao djeca počinjemo uspostavljati vlastitu volju, graditi vlastiti identitet. U stabilnim obiteljima sve to ide normalno i roditelji su sretni kada djeca počinju pokazivati svoju samostalnost, kada odrastaju. Neutješno je kada doživimo ovo što smo sada doživjeli i kada malo, bespomoćno dijete umre pred našim očima. I odmah sudimo, a svi smo zakazali! Od susjeda, djelatnice Centra koja je dolazila u obitelj i nije vidjela da roditelji ne pokazuju ljubav i razumijevanje za svoje bespomoćno dijete.

Činjenica je da baš ta djelatnica koju svi plaćamo, nije odradila ništa što je u skladu s interesima djeteta. I mogla bih sada ove riječi podkrijepiti cijelim arsenalom negativnosti, ali neću, jer dotična je prošla bez odgovornosti. Naša kultura i religija su gotovo jednoglasne u podržavanju roditeljskog autoriteta. Tradicija ustoličava tabu u našoj kolektivnoj nesvjesti i usmjerava nas da je za dijete bolja biološka obitelj, nego ona u kojoj se dijete osjeća voljeno. I tako su neroditelji imali neograničenu moć kontrole nad malim bespomoćnim bićem, a mi smo se svi sada sjetili reagirati. Dijete je dano na milost i nemilost bogolikim roditeljima i kao ni kod drevnih Grka nikada se nije znalo kad će udariti i kojom jačinom munja.

Otrovnih li roditelja i još otrovnije osobe koja je svoj posao odrađivala samo za plaću! Dijete je duže vremena bilo zlostavljano, a negacija nečije odgovornosti je visoka. Postavljam pitanje Upravnom vijeću Centra; zaslužuje li djelatnica koja je obilazila ovu obitelj da i nadalje bude nagrađena primanjem plaće? U trenutku kada nastojimo svi na svoj način rekonstruirati ovaj događaj koji je završio tragično, kada smo svi ogorčeni zbog zlostavljača kojima je socijalna radnica omogućila da ubiju vlastito dijete, postavljam pitanje svima nama - kakvu smo pouku izvukli?

Stvarno se ponašamo kao bogoliki s Olimpa, stvaramo vlastita pravila, sudimo i živimo u lažnoj verziji stvarnosti. Vrijeme je da nakon ovog bolnog događaja nađemo hrabrosti i realno sagledamo situaciju. Ovaj maleni anđeo je sada tamo gdje mu je bolje nego na zemlji, gdje je doživjelo najveću moguću patnju, a mi; hoćemo li dopustiti da takva socijalna radnica i takva psihologinja i nadalje skrbe o onima koje bismo svi trebali zaštititi? Imamo li moći donijeti ispravnu odluku, jer ovo što je trenutno učinjeno nije dovoljno. Dajem Vam na razmišljanje, jer osim razumom razmišljam srcem…..

Zlata Pazman Petrić