Sinoć je u cerničkom franjevačkom samostanu započela devetnica Gospi u čast. Fra Vjenceslav Janjić se pobrinuo da se poštuju sve epidemiološke mjere, a gost koji će narednih dana svim ljudima dobre volje govoriti o životu poslije smrti je svećenik koji je došao iz Australije, Đuro Zrakić koji je ujedno i vrlo čitani pisac. Njegova knjiga „Svi me vole samo tata ne” doživjela je 30 izdanja i prodana je u 700.000 primjeraka, prevedena je na više svjetskih jezika i to je svojevrsni književni fenomen. Dirljiv je to roman, temeljen na istinitoj priči. U ovoj svojevrsnoj duhovnoj obnovi narednih dana Đuro Zrakić će vjernicima, ali i onima koji to nisu, govoriti o smrti koja nije kraj i da se život tek nastavlja poslije. Ovozemaljski život ima smisao i tu se zapravo testiramo jesmo li dobri ili ne, želimo li živjeti ili uzalud uništiti svoj život. Imati smisao, kaže svećenik Zrakić, znači neprestano gledati u dobro, imati nekakav cilj, koji nije gomilanje materijalnog, nije pohlepa, poremećeni karakteri, već naša snaga da pomažemo drugima i da kroz to rastemo i jačamo.

Princip života sastoji se od davanja, a ne od otimanja! Ako čovjek ima zašto živjeti, tada neće dopustiti da ga ubiju nesuglasice, nepovjerenje, zloća pokvarenih ljudi. Uvijek treba činiti dobro i vjerovati u dobro i ništa i nitko vas neće moći slomiti. Smisao života je, ističe ovaj veliki čovjek svećenik i pisac, u tome da ljudi budu pozitivni, puni optimizma i to je božanska snaga u svima nama. Naš život poslije smrti ovisi o životu koji živimo na zemlji. Dobro je živjeti ako se živi dobro. Meni je teško prenijeti sve o čemu svećenik Zrakić govori, ali želim vjerovati da doista umire samo naše tijelo, a naša duša živi i nadalje u nekom obliku. (Nisam neki veliki vjernik i ne mislim da poput Isusa nakon smrti možemo prolaziti kroz zidove, ali vjerujem u reinkarnaciju i neki oblik vječnog trajanja.)

Ako imate vremena svakako otiđite u Cernik narednih dana u 18.30 i bit ćete bogatiji za susret s čovjekom koji ima odgovore na pitanje zašto svi živimo i poslije svoje smrti. I da zaključimo, znanstvenici i religije se slažu - smrt nije konačna. Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zapravo je samo iluzija! Biološke funkcije našeg tijela u smrti prestaju, ali naša energija prelazi iz jednog oblika u drugi, u jednu novu dimenziju. Dobro, jer stvarno mi je jedan život malo!

Zlata Pazman Petrić