Od davnina u našoj prekrasnoj Posavini smješteno je malo živopisno selo Bodovaljci,koje se uporno i hrabro pokušava oteti od zaborava.Iz godine u godinu u selu živi sve manji broj stanovnika,ali ovo selo ipak odoljeva iseljavanju mladih i ima budućnost zahvaljujući duši svih mještana.Povod za ovaj tekst i da zavirimo u dvorišta kuća u Bodovaljcima bilo je pokladno jahanje,ali u selu okupanom suncem ima i drugih manifestacija koje se slave i kada je sve prepuno ljudi,kada se pjeva i igra.Slika je to koja grije srca istinskih šokaca koji čuvaju svoja ognjišta i zato gosti rado navraćaju u ovaj kraj.A u svaki događaj mještani ulažu trud,pokušavajući sačuvati tradiciju i baštinu ono što su im u nasljeđe ostavili njihovi didovi i bake.Povezanost tradicije i modernih vremena ovi vrijedni ljudi nastavit će svojim djelovanjem još nadamo se dugi niz godina.A na tom njihovom putu dobrodošli su i najmanji i najmlađi koji će već kroz koju godinu znati što znači čuvati kulturnu baštinu i tako će se povezanost s korijenima prenositi s koljena na koljeno.Zavičaj je to na koji su mještani Bodovaljaca ponosni,a do neke druge prilike u ustima će nam biti okusi gastronomskih delicija,Josipina moderna torta i starinske kiflice s orasima koje priprma baka majka Željka Matijevića najvećeg zaljubljenika u tradiciju i rodno selo Bodovaljce.
Riznica je to šlingeraja,toleda rišljanih stopljnjaka ,čipkanih ponjava i krpara.Stih iz jedne pjesme kaže" zdravo da ste vinopije nek je zdrav i onaj ko lije i onaj tko pije, a u Bodovaljcima nitko višak nije".zp