O 29. obljetnici osnutka Požeške biskupije, u nedjelju 5. srpnja 2026. godine, požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje, nakon kojega je uslijedila svečana procesija do kapele sv. Roka, gdje je Presveti Oltarski Sakrament izložen na trajno euharistijsko klanjanje. Koncelebrirali su kanonici Stolnog kaptola te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i Katedralnog arhiđakonata, a sudjelovali su vjernici grada Požege i okolice.

Na početku slavlja pročitana je Bula o osnutku Požeške biskupije, nakon čega je biskup pozdravio okupljene podsjetivši ih da obilježavaju dan u kojem je na poseban način započelo „Preslavno djelo evangelizacije” za Požešku biskupiju koja je kao dio Božjeg naroda postala vidljivi znak Kristove prisutnosti. Potom je biskup Ivo podsjetio kako se na 14. nedjelju kroz godinu Požeška biskupija sa zahvalnošću spominje 5. srpnja 1997. godine, kada je odlukom svetoga pape Ivana Pavla II. osnovana Požeška biskupija te je njezinim prvim biskupom imenovan Antun Škvorčević. Naglasio je kako obljetnica osnutka ne povezuje vjernike samo s poviješću Biskupije i Zagrebačke nadbiskupije iz koje je nastala, nego još više s Kristom koji se u otajstvu euharistije trajno daruje svojoj Crkvi. Pritom je istaknuo da će se Kristova prisutnost, proslavljena u euharistijskom slavlju, nastaviti u kapeli sv. Roka gdje će toga dana započeti Trajno euharistijsko klanjanje. Na kraju je srdačno pozdravio okupljene svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, članove Trajnoga euharistijskog klanjanja predvođene Nadom Burum, javne dužnosnike te sve vjernike, pozvavši ih da u pokajanju i molitvi Gospodinu povjere nakane za papu Lava XIV., Požešku biskupiju, obitelji, članove Trajnoga euharistijskog klanjanja i sve osobne potrebe.

U prigodnoj homiliji biskup Ivo istaknuo je kako liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu vjernike vode prema susretu s Kristom koji ne dolazi kao silnik, nego kao krotki Kralj koji čovjeku daruje mir i odmor. Naglasio je da riječi proroka Zaharije, svetoga Pavla i Isusa iz Evanđelja po Mateju otvaraju put u samo središte kršćanske vjere – u otajstvo euharistije, gdje se susret s Gospodinom ostvaruje „na najveći i najintimniji način“.

Tumačeći navještaj proroka Zaharije o kralju koji dolazi „pravičan i pobjednik, ponizan, jaše na magarcu“, biskup je podsjetio kako su mnogi očekivali Mesiju kao moćnog vladara koji će vojnom silom osloboditi svoj narod. Isus je, međutim, ispunio to proroštvo na posve drukčiji način. „Krist je Kralj svega stvorenja; ne dolazi kao nasilnik s vojnom silom da ljude na bilo što prisili, već dolazi da nas oslobodi, da nam pomogne u svim našim nutarnjim borbama i 'ratovima', da nas oslobodi od grijeha, tjeskobe i nemira“, poručio je propovjednik.

Osvrnuvši se na drugo čitanje iz Poslanice Rimljanima, biskup je istaknuo kako sveti Pavao poziva vjernike da ne žive po tijelu, nego po Duhu. Naglasio je da je za autentičan kršćanski život nužno dopustiti Duhu Svetomu da vodi, oblikuje i posvećuje čovjeka, kako bi u njemu pobjeđivao grijeh i kako bi vjernik mogao sve jasnije prepoznati Krista koji mu neprestano dolazi ususret.

Središnji dio homilije posvetio je Isusovu evanđeoskom pozivu: „Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.“ Pojasnio je kako Isus svoje riječi upućuje „malenima“ – onima koji nisu opterećeni vlastitom ohološću, nego su otvoreni Božjoj milosti i spremni učiti od njega. Istaknuo je da je taj Kristov poziv jednako aktualan i danas, u vremenu obilježenom ubrzanošću života, ratovima, nasiljem, nepravdama i lažima. U takvim okolnostima čovjek treba pronaći trenutke tišine i stati pred Boga kako bi u njegovoj blizini pronašao mir za tijelo i dušu.

Povezujući evanđeosku poruku s povijesnim događajem koji je toga dana započeo u Požegi, biskup je naglasio kako će kapela sv. Roka od sada biti mjesto trajnog susreta s Kristom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Podsjetio je kako kapela ove godine obilježava 230. obljetnicu svoje izgradnje i blagoslova te izrazio uvjerenje da će postati prostor u kojem će vjernici u svako doba dana i noći moći doći Isusu, odmoriti se u njegovoj prisutnosti, učiti od njega i osluškivati njegov glas koji govori ljudskoj savjesti i srcu.

Govoreći o značenju trajnog euharistijskog klanjanja, biskup je istaknuo kako se upravo u šutnji pred Presvetim Oltarskim Sakramentom čovjekova duša odmara i otvara djelovanju Duha Svetoga. Ondje Isus uči svoje učenike krotkosti i poniznosti, oslobađa ih oholosti, liječi njihove rane te obnavlja vjeru i život. Naglasio je da se pred euharistijskim Kristom smiruju čovjekovi unutarnji nemiri, strahovi i brige te da se svi osobni „ratovi“ mogu predati Kristu, „kralju mira i naših srdaca“, koji uči svoje učenike ljubiti onako kako je on ljubio.

Na kraju homilije biskup Ivo uputio je snažan poziv svim vjernicima da pronađu vrijeme za redoviti susret s Gospodinom u euharistijskom klanjanju. Pozvao ih je da pred Isusa donesu svoje terete, umor, boli i križeve, ali i svoje obitelji, Požešku biskupiju, hrvatski narod te sve patnje suvremenoga svijeta. Potaknuo ih je da pred Gospodina donesu i svoje radosti, zahvalnosti, pitanja, traženja i sumnje te mu dopuste da ih odmori i obnovi. Homiliju je zaključio molitvom da Duh Sveti sve vjernike vodi u što dublji susret s Kristom kako bi iskusili ljepotu Božje blizine te postali nositelji njegove ljubavi i mira, zazivajući ujedno zagovor Blažene Djevice Marije da vjernici iz Kristove euharistijske prisutnosti uvijek crpe snagu i svjetlo vjere.

Nakon pričesti otpjevan je himan Tebe Boga hvalimo te su nazočni izmolili Molitvu za Požešku biskupiju. Potom su se biskup, svećenici i vjernici u procesiji kroz središte grada uputili prema kapeli sv. Roka, gdje je biskup Ivo po dolasku izmolio Posvetnu molitvu kapele Bezgrješnom Srcu Marijinu te je uspostavljeno Trajno euharistijsko klanjanje.

Izvor:

Marijan Pavelić 

Požeška Biskupija