U pripravi za svetkovinu Isusova uskrsnuća, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je, u
petak 27. ožujka 2026. godine, Dom za starije i nemoćne osobe u Požegi te predvodio
euharistijsko slavlje za djelatnike i korisnike te ustanove.

Na početku misnog slavlja biskupa je u ime nazočnih djelatnika i korisnika pozdravila
ravnateljica Doma Ružica Alaber. Pozdravljajući sve nazočne, biskup je zahvalio ravnateljici
na srdačnoj dobrodošlici, a svima ostalima na zajedništvu u slavlju kojim se pripremaju za
svetkovinu Uskrsa. Podsjetio je kako se na današnji dan obilježava Žalosni petak, istaknuvši
prisutnost Blažene Djevice Marije u otajstvu Kristove muke, koja kao majka prati svoga sina
na križnom putu, ali i svaku ljudsku patnju. Naglasio je kako je upravo u toj povezanosti s
Kristovim križem moguće pronaći snagu za nošenje vlastitih životnih križeva, osobito onih
povezanih sa starošću, bolešću i osamljenošću. Biskup je ohrabrio okupljene da svoje životne
poteškoće i slabosti sjedine s Kristom, istaknuvši da je križ put koji nas vodi prema uskrsnuću
i novom, vječnom životu. U tom je duhu pozvao na zahvalnost Bogu za sve koji skrbe o
starijima i nemoćnima, pridonoseći da njihov život u Domu bude ispunjen dostojanstvom i
osjećajem obiteljske blizine. Na kraju je potaknuo vjernike da sve svoje osobne nakane,
patnje, brige i sve stave pred Gospodina, otvarajući srce njegovoj milosti kroz kajanje i
molitvu, kako bi ih snaga Kristova križa i uskrsnuća ispunila nadom i učvrstila u vjeri.
Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je u homiliji istaknuo kako su riječi proroka
Jeremije i evanđeoski izvještaj snažno povezani s konkretnim životnim iskustvima vjernika.
Posebno je izdvojio Jeremijino iskustvo osamljenosti, neprihvaćenosti, prezira i odbačenosti,
naglasivši kako prorok, iako vjerno prenosi Božju riječ, nailazi na nerazumijevanje pa i
odbacivanje od vlastitog naroda i najbližih. U takvim okolnostima, rekao je, „jedini oslonac
mu je Bog“, u kojem pronalazi sigurnost i snagu.

Povezujući to s okupljenima, biskup je podsjetio kako su i mnogi od njih u vlastitom životu
iskusili slične situacije nerazumijevanja, klevete ili nepriznatih nastojanja, kada „vaša riječ,
vaš očinski ili majčinski savjet, dobrota“ nisu bili prihvaćeni. Naglasio je da upravo u takvim
trenucima vjernik, poput Jeremije, svoje boli i patnje povjerava Bogu koji daje snagu da se ne
poklekne pred nevoljama i ne izgubi vjera.

U nastavku se osvrnuo na evanđeoski odlomak, istaknuvši kako je i sam Isus Krist doživio
odbacivanje. Podsjetio je kako su ga njegovi suvremenici željeli kamenovati, ne prihvaćajući
ni njegova dobra djela ni njegov govor o jedinstvu s Ocem. Citirao je Isusove riječi: „Ako ne
vjerujete mojim riječima, vjerujte mojim djelima“, naglašavajući da Krist svojim djelima
potvrđuje svoje poslanje i povezanost s Bogom.

Biskup je upozorio kako i danas postoji opasnost duhovne sljepoće, kada ljudi ne prepoznaju
ili ne žele priznati dobra djela drugih. Istaknuo je da su i mnogi okupljeni doživjeli da njihova
dobra djela ostala nezamijećena ili nepriznata, ali da to ne smije biti razlog odustajanja od
dobra, kao što ni Isus nije prestao činiti dobro unatoč odbacivanju.

Vrhunac Kristova djela ljubavi, naglasio je, očituje se u njegovoj muci i smrti na križu, gdje
se pokazuje „nedokučivo djelo Božje dobrote i ljubavi prema svim ljudima“. To otajstvo,
dodao je, svoje puno značenje dobiva u uskrsnuću koje otvara novi život i daje smisao svakoj
ljudskoj patnji.

Zaključujući homiliju, biskup je istaknuo kako Kristovo uskrsnuće donosi snagu vjere, mir i
radost te daje smisao životu i svakoj patnji. Pozvao je vjernike da svoje križeve i životne
teškoće sjedine s Kristovim križem, moleći da ih Gospodin ojača u vjernosti. Na kraju je
uputio molitvu Blaženoj Djevici Mariji, Gospi Žalosnoj, da zagovara vjernike kako bi
ustrajno nosili svoje križeve i došli do punine uskrsnuća.

Na svršetku euharistijskog slavlja, biskup Ivo je još jednom zahvalio svima okupljenima na
sudjelovanju, osobito ravnateljici i djelatnicima Doma za starije i nemoćne osobe istaknuvši
njihovu svakodnevnu brigu, ljubav i žrtvu koju ulažu za korisnike ustanove. Uputio je molitvu
da Krist sve prisutne ispuni svojim darovima, naglasivši kako su oni „utkani u njegovu ljubav,
u njegovo božanstvo, u njegov vječni život“, te da upravo ti darovi obogaćuju ljudski život i
usmjeravaju ga prema vječnosti.

Govoreći o važnosti zajedništva, biskup je istaknuo kako je obiteljsko ozračje, prožeto
Kristovom ljubavlju, temelj svakog doma i svake obitelji. Naglasio je da je takvo zajedništvo
potrebno svima, kako u ustanovi tako i u svakodnevnom životu, kako bi se u međusobnim
odnosima očitovala Božja blizina i dobrota.

Posebnu zahvalnost uputio je župniku Krunoslavu Jurakoviću, đakonu i tajniku, a na osobit
način učenicima Katoličke osnovne škole koji su svojim pjevanjem pridonijeli ljepoti slavlja,
zajedno sa svojim učiteljicama. Zaključujući, biskup je potaknuo okupljene da u
svakodnevnom životu svjedoče Krista, nasljedujući njegovo djelovanje dobrote i ljubav
očitovanu u riječima, djelima, križu i uskrsnuću. Poželio je svima da im uskrsli Krist bude
snaga i vodstvo u životu te je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.

Izvor:

Požeška Biskupija