Penjanje na moralni Olimp fenomen je koji sve više prodire u javni diskurs, što za posljedicu ima da se u javnosti pojedini političari prezentiraju i postavljaju kao čuvari morala. Bit će da i mi takve imamo u našoj sredini…

Dociranje s moralnog Olimpa sraslo je s primarnim poslom koji obavljaju istaknuti akteri političkih grupacija i njihovi poltroni. Ključ je portretirati sebe kao moralno podobnog i izdignutog pojedinca, a istovremeno, s druge strane, prozvati neistomišljenike kao lošu, moralno iskvarenu, zaostalu rulju. Ja sam to iskusila na svojoj koži! Pa niti to nije bilo dovoljno. Otišlo se korak dalje, pa se ljudima zabranjuje da se druže i poslovno surađuju sa mnom.

Mogu samo reći da neki političari lažu čim zinu tako barem narod vjeruje. Doduše, taj isti narod ih je izabrao i dalje, u nadi, glasa za njih. Iako su neki, čini se, ulovljeni s prstima u pekmezu, sve uvjeravaju u onu staru mantru: „Nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže!“ Pa se mi i dalje hvatamo za njihovu „poštenu” riječ.

Je li točna predrasuda da u riječima političara nema ništa doli praznih fraza i lažnih obećanja, prosudite sami. Treba im priznati ovo gospoda političari u odijelima barem su u jednome uspjeli: učinili su da cijela naša podijeljena zemlja misli isto političari ne govore istinu!

Ono što je indikativno za našu politiku, pa nažalost i za naše birače, jest da je političko pamćenje jako kratko. A i istina zna biti jako opasna. I teško ju je dokazati. I traje dok malom čovjeku ne oderu „kožu s leđa” i ne popiju mu „zadnju kap krvi”. Što bi naši sugrađani rekli: „teško se s rogatom marvom bosti” - svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i ne namjerna što se marve tiće!

Čini se da je najbolje prikloniti se klimačima glavama. A naš sugrađanin Krešo Kumić, koji na svoj način ukazuje na nepravdu i političku samovolju, nije beskičmenjak. Ova saga će zacijelo imati svoj sudski epilog, pa će tada biti malo teže zapaliti papire…

zpp