Na svetkovinu Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi, 15. studenog 2025., večernje
euharistijsko slavlje u spomenutoj crkvi predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u
zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima iz središnjih biskupijskih
ustanova i iz župa Katedralnog arhiđakonata. Uz vjernike grada Požege i članove molitvenih
zajednica koji se redovito okupljaju na misna i druga slavlja u toj crkvi, sudjelovali su i
predstavnici učitelja i učenika požeške Osnovne škole Antuna Kanižlića kao i predstavnici
profesora, učitelja i učenika Gimnazije Požega te Katoličke gimnazije u Požegi.

Ulazna procesija iz Biskupskog doma zaustavila se ispred crkve sv. Lovre, gdje je biskup Ivo
uputio Bogu molitvu za požeške isusovce, osnivače, djelatnike i učenike drevne požeške
Gimnazije osnovane 1699. i Akademije u 18. stoljeću, pokopanih u kripti crkve, poglavare i
pitomce požeškog Orfanotrofija te one koji su kao žrtve „Križnog puta“ 1945. bili ubijeni u
Požegi, kao i za hrvatske branitelje koji su položili živote u obrani Vukovara, čije se žrtve
spominjemo narednih dana. Potom su učenici, predstavnici spomenutih škola položili svijeće
ispred križa koji je pored crkve podignut u spomen navedenim pokojnicima.

Biskup je u homiliji podsjetio da se spomenutom svetkovinom vjernici spominju osam stoljeća
duge povijesti tijekom koje je Bog, snagom Duha Svetoga, djelovao u svome hramu i u zajednici
koja se u njemu okuplja. „Crkva je zgrada, građevina koju treba čuvati i obnavljati“, rekao je
dodajući kako je još važnije razumjeti da je Crkva „mistično Tijelo Kristovo, živa zajednica koju
Duh Sveti vodi, posvećuje i obnavlja te joj daje milost da ostvaruje svoje poslanje u svom
vremenu“.

Govoreći o evanđeoskom prizoru Isusova čišćenja Hrama, istaknuo je da Krist pokazuje duboku
ljubav prema onome što je Božje. „Isus zna da je hram mjesto molitve, slavljenja i zahvaljivanja,
mjesto najdubljeg odnosa između Boga i čovjeka. Zato ne čudi njegova reakcija kada kaže da su
od kuće Božje učinili kuću razbojničku“, poručio je. U tom je kontekstu vjernike pozvao na
vlastito preispitivanje: „Možda nam je potrebno posvijestiti koliko je važno imati ljubav prema
hramu, prema crkvi i kakvo je naše ponašanje kada dolazimo na slavlja.“

Biskup je naglasio i duhovnu odgovornost članova Crkve. „Mi ne pripadamo samo građevini,
nego živom tijelu Kristovu. Trebamo se ugrađivati svojim životom i vjerom, biti poput kamenja
koje gradi Crkvu“, rekao je, istaknuvši pritom lik Antuna Kanižlića kao svijetli primjer vjerničke
predanosti. „Antun Kanižlić sebe je potpuno ugradio u Crkvu Božju, ali i u svoj rodni grad. Imao
je ljubav ne samo prema Bogu i Crkvi, nego i prema Požegi, njezinoj kulturi i napretku“, rekao je
biskup, podsjetivši na njegovu predanost širenju pismenosti i kulture kroz više od tri desetljeća
života u gradu. Potom je pozvao vjernike na ispit savjesti i vlastitog svjedočenja vjere.
„Postavljamo pitanje: kako mi svoju vjeru svjedočimo? Širimo li ljubav, svetost, kulturu i
dobrotu u obitelji, gradu, Požegi, ali i svugdje gdje živimo kao udovi Kristova tijela?“, istaknuo
je.

Svetkovina posvete crkve, kako je rekao, poziva na razmišljanje o vlastitoj svetosti. „Ne koliko o
njoj govorimo, nego koliko je svjedočimo svojim djelima“, poručio je biskup Ivo te homiliju
završio pozivom na molitvu: „Molimo Duha Svetoga neka nas jača, pomaže i vodi, da budemo
ne kamenje ugrađeno u zgradu, nego živo kamenje koje isijava svetošću Kristovom i obnavlja
svijet“, zaključio je.

Na svršetku slavlja biskup je zahvalio svim sudionicima, a napose zboru Osnovne škole Antuna
Kanižlića koji je uz Katedralni zbor predvodio liturgijsko pjevanje. Svima je zahvalio za
zajedništvo u kojem su se spomenuli onih koji su svoje živote vjerom i mučeništvom ugradili u
život Crkve, Požeške biskupije, grada Požege i domovine Hrvatske. Nakon toga biskup je sa
svećenicima sišao u kriptu, izmolivši ondje molitvu odrješenja i blagoslova Kanižlićeva groba.
Rekao je da je Kanižlićev život najveće bogatstvo za narod u požeškom kraju te da je zbog toga
potrebno obavljati sjećanje na njega, ali i sve druge koji su ostavili svoj trag u životu Crkve,
povijesti, naroda i kulture. „Neka se njihovi primjeri ostvare u našim životima, da se zalažemo
prema svojim darovima i mogućnostima za život Crkve, našega Grada, Biskupije i našeg
naroda“, poručio je biskup te zazvao Božji blagoslov na sve prisutne.

Izvor:

Marijan Pavelić 

Požeška Biskupija