Bolje da izumre selo nego običaji - poučava stara poslovica, ali, kako pokazuje niz primjera iz slavonske stvarnosti, a u Cerniku se Petovo posebno od davnina slavi. Pojedini su običaji zauvijek pospremljeni u fotoalbume, što stvarne, što one u sjećanjima ne više samo djedova i baka nego i roditelja.

Drugi se još  dobro „drže“, ali opet izmijenjeni, prilagođeni mogućnostima i potrebama suvremenog života, često u tolikoj mjeri da će mnogi i na njih odmahnuti rukom uz komentar „Nije to više to“. Slavonski kirvaj jedan je takav događaj koji je, mnogi će reći, „zamro“, prisjećajući se zapravo i ne tako davnog vremena kad je tom prigodom selo bilo puno autmobila, a gosti se kod domaćina „redali“ u „smjenama“. Mnogi Cerničani pogotovo mlađi, vjerojatno nebi niti znali za „god“ ili „kirvaj“ da nema luna parka Zvonimir i simpatične i svima drage teta Eve koju svi poznaju cijene i vole.

A odlučni Cerničani od kirvajskog slavlja ne odustaju i s velikom odobrodošlicom dočekuju svoje goste. Jelovnik kakav i priliči slavonskom kirvaju, s tek jednom izmjenom, domaća juha, kuhano meso, pečenka, ali umjesto sarme, janjetina pod pekom.

Nakon toga svi su se mogli zasladiti domaćim kolačima. Dio su ih kao kao „milošću“ gosti ponijeli kući. I da zaklučimo protekla dva dana bilo je lijepo u Cerniku, ali  kirvaj je oduvijek predstavljao najveće veselje djeci pa je tako bilo i sada... zpp