Slavlje svetkovine Presvetog Srca Isusova u požeškoj Katedrali

Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025. u 19 sati u svim crkvama
diljem Hrvatske oglasila su se zvona i petominutnom zvonjavom najavila euharistijska slavlja
tijekom kojih je održan Čin posvete hrvatskog naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu
Isusovu. Euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali predvodio je požeški biskup Ivo
Martinović uz sudjelovanje svećenika djelatnih u središnjim biskupijskim ustanovama te
svećenika i vjernika grada Požege.
Uvodeći u slavlje podsjetio je kako su biskupi Hrvatske biskupske konferencije na svom
plenarnom zasjedanju u Zagrebu od 12. do 14. studenoga 2024. godine odlučili da u jubilarnoj
2025. godini posvete hrvatski narod i hrvatsku domovinu Presvetom Srcu Isusovu. Pozvao je
prisutne vjernike da dok posvećuju sebe i domovinu Srcu Isusovu, mole za mir u svijetu, za
prestanak ratova te na nakane Svetoga Oca.
U homiliji biskup Ivo kazao kako naviještena čitanja predstavljaju Srce Božje u liku Dobroga
Pastira, Isusa Krista Sina Božjega. Osvrnuo se zatim na čitanje iz Knjige proroka Ezekiela
koji govori da je Bog pastir koji brine za svoj narod i vodi ga pravim putem. „Prva je briga
pastira da stado drži na okupu, jer će samo tako biti u stanju voditi ga i čuvati. Kad je stado
raspršeno, kao što je tada bio narod Izraela, sam se Bog odlučuje pobrinuti za svoje ovce i
skupiti ih iz svih mjesta u koja su raspršena. Dobar je dio izraelskog naroda bio u ropstvu, ali i
njih će Gospodin osloboditi i dovesti u njihovu domovinu i pobrinuti se za njih da žive u
izobilju i miru“, poručio je biskup. Kazao je potom kako u slici Dobrog Pastira Isus pokazuje
da Bog ne ljubi samo one koji su njemu vjerni, jer on želi spasenje svih ljudi. „Za Krista nitko
nije isključen i osuđen. On sve čini da sve ljude privede k sebi i ljubavi Očevoj.“ Podsjetio je
zatim kako slika Dobrog Pastira u vjeri i pobožnosti Crkve kroz povijest otkriva duboku tajnu
Presvetoga Srca Isusova koja je utkana u otajstvo Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća. „Ta
slika nam otkriva jedinstvo Očeve i Isusove ljubavi koja se ostvaruje u zajedništvu Duha
Svetoga i daje svim ljudima. Dopustimo da nas sve privuče ljubav i milosrđe Kristova srca,
kao što je privlačila carinike i javne grešnike, dok je hodao po zemlji. Pokušajmo mu se
približiti da ga još bolje upoznamo i čujemo. Silna je moć njegove blage i milosrdne riječi.
Ona nas sve više privlači k njegovu Srcu. Krist ne samo da prima grešnike i blaguje s njima,
nego još više, samoga sebe daje za jelo i piće“, rekao je biskup ističući kako se Kristova
ljubav daje u otajstvu euharistije. „Krist Dobri Pastir ljubi nas kao svoje stado, ali očekuje i
naš odgovor ljubavi koji ostvarujemo kao pojedinci i Crkva, iskrenom vjerom u njega i
ljubavlju prema njemu i ljudima.“ Potkrijepio je svoje misli riječima sv. Justina iz 1. stoljeća:
„Mi smo uklesani u Srce Kristovo kao kamenje iz stijene (...) on koji izlijeva vodu živu u srce
onih koji, u njemu, ljube Oca u svemu i utažuju žeđ onih koji hoće piti na vrelima Života.”
Podsjetio je sudionike slavlja kako je papa Franjo u svojoj enciklici „Dilexit nos“ o božanskoj
i ljudskoj ljubavi Presvetog Srca Isusova pozvao vjernike da u probodenom Kristovu srcu
čitaju sve izričaje ljubavi koje su ispisane Isusovim nesebičnim darivanjem. „Naši ljudski
napori u izgradnji boljega svijeta, humanijega i bratskijega, vrijedni su divljenja, ali izgradnja
civilizacije ljubavi zahtijeva duhovnost, dušu, smisao koji će joj dati snagu i neumornu
kreativnost. Ona treba Srce Kristovo kojoj će joj dati život, vatru i svjetlo“, poručuje papa
Franjo. Nastavljajući govoriti o Srcu Isusovu, biskup je citirao riječi sv. Ivana Pavla II.: „Iz
Srca Kristova, doista, čovjekovo srce uči upoznavati pravi i jedini smisao svoga života i svoga
određenja, uči razumjeti vrijednost autentičnog kršćanskog života, i čuvati se od izvjesnih
izopačenosti ljudskoga srca, te sjediniti sinovsku ljubav prema Bogu s ljubavlju prema
bližnjemu.”
Pri svršetku homilije biskup Ivo se ponovno osvrnuo na citiranu encikliku pape Franje te
poručio: „Molimo Gospodina Isusa da iz njegova Presvetoga Srca za sve nas poteku potoci
žive vode, da izliječi rane koje si nanosimo, da ojača naša sposobnost ljubavi i služenja, da
nas potakne da naučimo zajedno kročiti prema svijetu pravde, solidarnosti i bratstva. I to sve
dok zajedno ne prispijemo radosnoj gozbi nebeskog kraljevstva.”(Dilexit nos, br. 220.) Sve
nakane vjernika povjerio je na kraju Blaženoj Djevici Mariji: „Neka njezino Bezgrješno i
majčinsko Srce primi molitve naših srdaca i ovaj čin posvete našeg naroda i domovine,
Presvetom Srcu njezinog Sina, kojeg iskreno i ponizno molimo: Isuse blaga i ponizna srca,
učini srce naše po srcu svome.“
Nakon popričesne molitve uslijedio je Čin posvete Presvetom Srcu Isusovu. Biskup je
pristupio pred lik Srca Isusova gdje je klečeći predvodio Molitvu posvete koja je bila
isprekidana pjevanim zazivima solista i vjernika: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše
po Srcu svome!“, a Čin posvete zaključen je pjesmom „O Srce Sina Božjega“. Biskup je na
kraju pozvao prisutne da u svojim svakodnevnim životima odvoje vrijeme za osobnu i
zajedničku molitvu, da se u duhu Srca Isusova otvore ljubavi, milosrđu i solidarnosti
bližnjima te je na sve zazvao Božji blagoslov.
Izvor:
Požeška Biskupija
Marijan Pavelić