Koliko god može zvučati zastrašujuće, jedina sigurna stvar u ovom životu jest da ćemo svi u nekom trenutku umrijeti. Neki ljudi pronalaze vjeru u nadi da postoji nešto više nakon smrti, dok se drugi mire sa "znanjem" da će nakon posljednjeg daha prestati postojati te će počivati u vječnom ništavilu. 

Hrvatski branitelj Matej Strinavić iz Novogradiške, Gundulićeve ulice nakon moždanog udara prije dvije godine bio je klinički mrtav doživio je iskustvo bliske smrti i svi liječnici ,kaže on su ga otpisali ,a sada ponovno hoda. Dok su ga liječnici očajnički pokušavali oživjeti, doživio je duhovno putovanje koje mu je zauvijek promijenilo pogled na život. O svemu nam je govorio prisjećajući se trenutka kako je tada u tim trenucima kliničke smrti pored njega stajao njegov bliski prijatelj. Ništa mu nije govorio samo ga je gledao i pogledom hrabrio.Tek nakon reanimacije i sljedećeg dana saznao je da je taj čovjek i njegov bliski prijatelj baš u tim trenucima doživio srčani udar i umro. Ovaj naš sugovornik i hrabri branitelj kojeg njegovi suborci neizmjerno poštuju osjećaj nakon smrti opisao je kao "apsolutni mir".

"Osjećao sam se kao da padam godinama, a onda je bilo kao da sam se probudio iz sna negdje gdje sam oduvijek bio, a mjesto na kojem se zatekao u tim trenucima bilo je "savršeno crnilo od tinte", slično dubokom svemiru. Virio sam sferično iz jedne točke prema van, kao da sam upravo postao jedna točka svijesti. Nisam bio Matej, cijeli moj život mi se odvijao pred očima, nisam bio ništa, jednostavno sam bio savršen u stanju potpune ispunjenosti, samo prisutan u tom prostoru,”objasnio je i dodao da je ovo njegovo nadrealno iskustvo zapravo "prirodan nastavak" u ciklusu života. No, ono nije dugo trajalo jer ga je odjednom udarila struja", za što sada vjeruje da je bio defibrilator koji mu je ponovno pokrenuo srce. Bio je u komi valjda nekoliko sati prije nego što se probudio bez ikakve ideje o tome koliko ga dugo "nije bilo". Na moje pitanje što je još kao klinički mrtav osjetio ovaj simpatični hrabri i dragi čovjek samo se nasmijao i zagonetno mi rekao „tamo gore nešto ima... ali meni je ipak draže da sam ovdje dolje i da sa 84 godine mogu i dalje disati,bar još do stote!”

E to je srce borca i prekaljenog ratnika (i meni je malo ovaj jedan život) .Baš zbog toga poručujem svima da se za život bore i da od života nikada ne odustaju. zpp