Dolazak u svetište Svetog Ivana Krsitelja u Podmilačje ne može se riječima opisat to treba doživjeti! Sav umor, iscrpljenost, žuljevi i malaksalost briše pogled na veličanstvene tornjeve dviju crkvi u Podmilačju.

S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici Vladimir Dado Cosic Ante Golub Kristijan Matić Antun Roždijevac Renato Kričančić, Dalibor Ilinovic Marijo Jeličić Drago Šarić, Mate Janković i dva darovarčana Mijo Marijanović, Ivo Šugić netko po prvi, netko drugi, a netko po peti put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta svetog Ive u Podmilačju.

Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Vjerujem da su mnogi koji su i ove godine iskusili poteškoće puta, ali i zadovoljstvo zbog izvršenih zavjeta, molitava i žrtava već odlučili, ako to bude Božja volja, i dogodine krenuti istim putem ka velikom svetištu u Podmilačju.

Izvor:

Željo Ćosić