Na spomendan sv. Leopolda Mandića, u ponedjeljak 12. svibnja 2025. godine, požeški biskup
Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Leopolda Mandića u Virovitici te predvodio središnje
euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe. Koncelebrirali su svećenici
Virovitičkog dekanata na čelu s dekanom i domaćim župnikom Ivicom Šohom, a sudjelovali
su vjernici spomenute Župe i grada Virovitice.

Na početku misnog slavlja biskupa je pozdravio župnik Šoh izrazivši radost zbog njega prvog
pastirskog pohoda Župi sv. Leopolda Mandića. „Ovaj vaš prvi pohod poseban je trenutak
milosti, koji nas povezuje s našom mjesnom Crkvom i učvršćuje nas u zajedništvu vjere i
ljubavi. Dolazite k nama kao pastir i kao brat u Kristu koji nas želi osnažiti u vjeri i potaknuti
na dublje življenje evanđelja. Vaša prisutnost među nama znak je da Crkva živi i to ne samo u
strukturama, nego u konkretnim ljudima, u obiteljima, u našoj svakodnevici“, poručio je
župnik te u ime župne zajednice obećao biskupu daljnju molitvenu potporu. Potom su
predstavnici župljana Tomislav i Zorica Biondić sa četvero djece uručili biskupu Ivi prigodni
dar u znak dobrodošlice. Zahvaljujući na srdačnoj dobrodošlici biskup je pozdravio i sve
slušatelje Radio Marije koji su se u izravnom prijenosu pridružili slavlju. Podsjetio ih je kako
je na današnji dan rođen sv. Leopold Bogdan Mandić i istaknuo kako je velika milost što su u
crkvi izložene relikvije sv. Leopolda te je poručio kako one predstavljaju blizinu njegove
svetosti koju Krist Gospodin ostvaruje u otajstvu ove presvete euharistije. „Relikvije nas
pozivaju da još više častimo sv. Leopolda, ali i da slijedimo uzor njegova života, vjere i
ljubavi prema Bogu i ljudima.“ Pozvao je na kraju sudionike slavlja da se u svojim molitvama
spomenu i svih bolesnika, napose onih koji boluju od onkoloških bolesti čiji je sv. Leopold
zaštitnik.

U prigodnoj homiliji biskup je podsjetio na život sv. Leopolda Mandića koji je svoj životni
put započeo u Boki Kotorskoj kao dvanaesto dijete roditelja Petra i Dragice u uglednoj
plemićkoj obitelji. Kazao je kako se svetac od djetinjstva uz velike intelektualne sposobnosti
nosio s izazovima govorne mane i niskoga rasta, ali ga to nije obeshrabrilo da iskreno traži
Boga i s Bogom gradi svoj životni put. „Odlučio se kao mladić za redovnički poziv franjevca
kapucina. Prilikom oblačenja redovničkog odijela dobio je ime Leopold. Kada je postao
svećenik suočio se s novim izazovima. Želio je zauzeto djelovati na ostvarenju jedinstva
između pravoslavaca i katolika te biti misionar, ali su mu poglavari rekli da nije za misije.
Želio je biti propovjednik, ali su mu poglavari rekli da on nije za propovjednika. Budući da je
bio niska rasta doživljavao je podsmijeh u zajednici i od ljudi. Ipak, kad je premješten u
Padovu, našao je u Bogu svoj životni put u ispovjedaonici gdje je tijekom 46 godina
svakodnevno provodio više od deset sati ispovijedajući vjernike. Sv. Leopold je iz dana u dan
susretao ljude koji su dolazili k njemu da ih pomiri s Bogom, ohrabri, utješi, pomogne i
savjetuje. On je to činio snagom Duha Svetoga. Činio je to snagom presvete euharistije iz koje
je crpio milost Božju s kojom je pomagao ljudima.“

Biskup je zatim rekao kako je izvor snage i djelovanje sv. Leopold pronalazio i u Božjoj
riječi. Podsjetivši na naviješteno čitanje iz Knjige proroka Sefanije koji poziva ljude na
obraćenje i da traže Boga, biskup je poručio kako se vjerom traži Boga. Ustvrdio je kako je
sv. Leopold iskrenom vjerom tražio Boga u svojoj mladosti i kasnije kao redovnik i svećenik.
„Tražio je jer je želio da što više bude Isusov i da pomogne ljudima na njegov način. Uspio je
u tome jer je imao srce koje je ljubilo Boga i čovjeka.“ Biskup je potom rekao kako nam i sv.
Ivan u drugom čitanju govori o Bogu koji je ljubav, o ljubavi koja je temelj kršćanskog
djelovanja i rasta u vjeri. „Bog nam je svoju ljubav objavio i darovao u Isusu Kristu koji nam
je to posvjedočio svojim propovijedanjem, djelima, a nadasve mukom, smrću i uskrsnućem.“
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak o Dobrom Pastiru, biskup je naglasio kako Isus za
sebe govori da je Pastir koji ljubi i traži svoje ovce. „Isus je došao potražiti ono što je
izgubljeno, palo, bolesno ili prezreno. Stalo mu je do ovaca. Stalo mu je do svakoga od nas.
To je svojim životom, vjerom i ljubavlju posvjedočio i sv. Leopold. Poput Isusa bilo mu je
stalo do svake osobe koja je dolazila k njemu. Za svakoga je imao vremena i ljubavi te je
svima iskazivao poštovanje, dobrotu i milosrđe Božje. Njegovo je srce zapravo svjedočilo o
srcu Isusovu, o srcu živoga Boga koje je kucalo za čovjeka.“ Nadalje biskup je rekao kako je
Isus pastir koji poznaje svoje ovce te je pojasnio kako u bibliji poznavati znači ljubiti. „Kako
je važno znati da nas naš Bog ljubi i prihvaća. On želi biti prisutan u životu naših obitelji,
dijeliti naše probleme i olakšati poteškoće da možemo živjeti kao djeca Božja“, poručio je
biskup te poručio kako je važno preispitati se koliko mi poznajemo Boga i koliko ga slijedimo
djelima ljubavi.

Naposlijetku biskup je podsjetio kako Isus govori da je on Dobri Pastir te da njegove ovce idu
za njim. „Slijediti Isusa znači nositi njegovu ljubav bolesnima, prezrenima, poniženima,
odbačenima i svim ljudima u potrebi. Slijediti Isusa Krista znači imati srce koje ljubi drugoga
kako je to posvjedočio i činio sv. Leopold. Bog je darovima obdario sv. Leopolda, ali i
svakoga od nas. Zar u sebi nemamo svi dar ljubavi? Zar svi ne možemo ljubiti, zar ne
možemo slušati druge i poput sv. Leopolda dijeliti milosrđe, opraštati i svjedočiti Isusovu
dobrotu. I kad nama netko nešto ne oprašta, to nije razlog da mi drugome ne oprostimo.“
Biskup je potom podsjetio kako je bl. Alojzije Stepinac bio veliki štovatelj sv. Leopolda
Mandića te je pozvao nazočne vjernike da ga nasljeduju ne samo u pobožnosti i molitvi, nego
djelima i životom.

Prvi svršetku slavlja biskup je podsjetio nazočne kako na dan svetkovine zaštitnika Župe
mogu primiti potpuni oprost te ih je podsjetio na potrebne uvijete za stjecanje oprosta.
Potaknuo ih je da se utječu zagovoru sv. Leopolda. „Njegova zagovornička prisutnost u
našem životu, vjeri i ljubavi prema Bogu sigurno neće izostati. Molimo za sebe, za naše
obitelji, za naše patnike, bolesnike, starce, nemoćne, mlade, kad imamo neke probleme i sve
ono što je samo Bogu znano“, poručio je biskup te na sve zazvao Božji blagoslov.

Izvor:

Marijan Pavelić

Požeška Biskupija