Gradski muzej Nova Gradiška vas poziva na otvorenje izložbe radova iz Nacionalnog muzeja
moderne umjetnosti, koje će se održati u četvrtak, 24. travnja, s početkom u 19 sati.

NMMU krovna je nacionalna muzejska institucija čija djelatnost obuhvaća razvoj
tradicionalnih likovnih disciplina od sredine 19. stoljeća do danas. Svoju djelatnost obnaša
suvremenim muzeološkim pristupom prezentaciji područja svog djelovanja, kako u svom
sjedištu tako i pomoću izdavaštva te svim raspoloživim kanalima medijske i digitalne
komunikacije kako bi umjetnost kojoj je posvećena učinila pristupačnom, zanimljivom i
razumljivom današnjoj lokalnoj i međunarodnoj publici svih generacija.

GmNG ima čast ugostiti čak 21 djelo na izložbi autora Željka Marciuša, muzejskog savjetnika
pri NMMU, a neke od radova potpisuju velikani poput Vjekoslava Karasa, Vlahe Bukovca,
Miroslava Kraljevića, Ivana Meštrovića.

O Izložbi

Kontrasti konstrukcije i ekspresije

Izložba Kontrasti konstrukcije i ekspresije temelji se na dvadesetak djela iz zbirki Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, s naglaskom na slikarstvo. Prikazuje temeljnu ljudsku podjelu na um i emociju, što se reflektira u umjetnosti (npr. renesansa – manirizam, klasicizam – romantizam itd.). Konstrukcija se prati od Karasa, preko realizma i kubizma do geometrijske apstrakcije i postmodernih oblika. Ekspresija se proteže od 19. stoljeća (Bukovac) preko ekspresionizma i apstraktnog ekspresionizma do suvremenih primjera poput Vrkljana.

Viđenje prethodi jeziku i strukturira naše razumijevanje svijeta. Gledanjem se artikuliraju ekspresivne i konstrukcijske konstante u umjetničkom djelu, koje zauzvrat izazivaju reakciju promatrača.

Primjer ekspresije je Zeleno smirenje Ede Murtića (1965), dok konstrukcija podrazumijeva geometriju, poput Platonove podjele elemenata. Djela se analiziraju kroz ideje slike, kipa i crteža kao odjeka svijeta ideja. Karasova portretna djela utemeljena su u realizmu i bidermajeru, s izraženom psihološkom karakterizacijom.

Bukovčeva Japanka (1898) evocira duh impresionizma i art nouveaua kroz igru svjetla i boje. Kraljevićev Autoportret s paletom (1912) izražava svjetlosni dualizam i ideju smrtnosti kroz ekspresivne poteze i simboliku likovnih elemenata.

Gecanov Cinik (1921) kombinira kubizam i ekspresionizam, sugerirajući grotesku i scensku deformaciju. Picelj u Kompoziciji (1959–60) koristi geometrijsku apstrakciju, programirane strukture i vizualnu percepciju, crpeći iz Bauhausa i konstruktivizma. Hiperrealizam Jadranke Fatur u djelu Texas truck (1983–84) precizno prenosi fotografski prizor u subjektivni doživljaj.

Ova djela predstavljaju univerzalne obrasce ekspresije i konstrukcije, temeljeći se na psihološkim, biološkim i kognitivnim aspektima percepcije. Slika je, kao univerzalni medij, povezana sa svim ljudima, a domet njezina djelovanja određen je reakcijom promatrača.

Izvor:

Jelena Kovre 
GMNG