U organizaciji Povjerenstva Požeške biskupije za pastoral mladih, 29. i 30. ožujka
održan je dvadeset i šesti Križni put mladih Požeške biskupije pod geslom Redovnog jubileja
2025. „Hodočasnici nade“, tijekom kojeg su sudionici od Slavonskog Kobaša preko Nove
Kapele do Požege prošli gotovo pedeset kilometara.

Ujutro 29. ožujka ispred župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Slavonskom Kobašu
okupilo se oko sedamsto mladih hodočasnika koji su s pjesmom i molitvom pojedinih postaja
križnog puta započeli prvu dionicu hoda od Slavonskog Kobaša preko Lužana, Batrine,
Seoca, Siča i Magić Male do Nove Kapele. Nakon toplog dočeka župljana Župe Slavonski
Kobaš i njihovog župnika Gorana Kovačevića na samom početku, mlade su jednako toplo
primili i župljani Župe Lužani zajedno sa župnikom Sašom Paveljakom, ponudivši im ručak i
osvježenje. Po dolasku u Novu Kapelu mladi su se uputili u župnu crkvu Blažene Djevice
Marije gdje ih je s vjernicima dočekao župnik Josip Homjak. Svećenici Novokapelačkog
dekanata su mladim pješacima bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, a potom su svi
sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio Marijan Pavelić, biskupijski povjerenik
za pastoral mladih. Nakon večere mladi su se uputili u Osnovnu školu „Antun Mihanović“
Nova Kapela, Batrina gdje su bili raspoređeni za noćenje. Prvi dan hoda završili su prigodnim
duhovnim programom prožetim molitvom i pjesmom. Mladima su o svom duhovnom pozivu
progovorile s. Kristina Injić iz Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje
koja je na službi u Novskoj, Pleterničanka s. Mirjana Potnar iz Družbe Kćeri Božje ljubavi te
đakon Antun Stipić koji je na praktikumu u Župi sv. Leopolda Mandića u Požegi. Potom je
župni vikar u Župi sv. Leopolda Mandića u Požegi Tomislav Varela održao katehezu
povodom Jubilejske godine pod nazivom „Čemu se nadaš srce moje?“. Razmišljajući o
Božjem milosrđu, oprostu i Kristu kao temelju nade, župni vikar Varela je, nadovezujući se na
prethodna svjedočanstva, potaknuo mlade na promišljanje o svome budućem zvanju i
osobnom odnosu s Bogom.

Sutradan, 30. ožujka sudionicima Križnoga puta pridružili su se i drugi mladi
hodočasnici, među kojima su bili i ovogodišnji krizmanici. Zahvalivši svojim domaćinima u
Novoj Kapeli na čelu sa župnikom Josipom Homjakom, nastavili su hod Križnoga puta uz
pjesmu i molitvu prolazeći kroz Donji Lipovac, Gornji Lipovac te preko Srednjeg Lipovca,
Crkvenih Vrhovaca i Seoca stigli u Požegu. U svakome mjestu hodočasnike su dočekivali
vjernici nudeći im okrepu i osvježenje, dok su vjernici župe Gornji Lipovac s upraviteljem
župe Tomislavom Dokozom mladima priredili ručak. Po dolasku u Požegu sudionici Križnog
puta uputili su se u požešku Katedralu u koju su unijeli biskupijski križ mladih, izmolili
posljednju postaju nakon čega je uslijedio središnji događaj – euharistijsko slavlje koje je
predvodio požeški biskup Ivo Martinović, koji je i sam dijelom sudjelovao u hodu križnoga
puta kako prvoga tako i drugoga dana.

Pozdravljajući sudionike Križnog puta biskup je kazao kako su nakon dvodnevnog
Križnog puta umorni i iscrpljeni došli pred Gospodina. „Došli smo pred Isusa sa žuljevima,
ali i sa ljubavlju prema njemu jer želimo biti jedno s njim ne samo u Križnom putu, nego i u
otajstvu euharistije. Želimo mu zahvaliti za njegov križni put i ljubav močeći ga da primi našu
ljubav. Svatko od nas je pošao na ovo hodočašće, križnim putem slijedeći Isusa Krista s
određenim nakanama, sa svojim križem, srcem i ljubavlju. Stavimo sve to i u ovo otajstvo
njegove gozbe ljubavi gdje nam se on daje kao živi i pravi Bog u tajni svoga Presvetoga Tijela
i Predragocjene Krvi.“

U homiliji biskup se osvrnuo na evanđeoski izvještaj koji donosi prispodobu o
milosrdnom ocu. Ističući kako su pismoznanci i farizeji prigovarali Isusu što se druži s
carinicima i grešnicima, biskup je spomenuo kako i mi današnji vjernici često prigovaramo i
mrmljamo jedni na druge. Naglasio je kako se Isus druži sa svima zato što Bog želi svoju
ljubav otkriti i darovati svakom čovjeku. Podsjetio ih je potom na sadržaj Isusove o
milosrdnom ocu ili o rasipnom sinu. Kazao je kako u njoj u liku mlađeg ili starijeg sina
možemo prepoznati sebe. „Dragi mladi, sigurno je u vašem odrastanju bilo situacija u obitelji
kada ste pomislili da vas vaši roditelji ne razumiju. Situacija u kojima ste zaželjeli biti
potpuno slobodni i otići od njih u nekakvi svijet koji je daleko od obitelji. Svijet u kojem
nećete čuti njihove kritike, prigovore ili savjete. Svijet u kojem biste mogli imati određeni
mir, ljepotu i slobodu života. Tako je i mlađi sin želio imati u svom svijetu slobodu. Želio je
uz to i ono što mu je pripadalo i u materijalnom smislu. U njegovu primjeru vidimo kako se
uz slobodu može biti slijep i kako sloboda može biti slijepa. On je razmišljao o slobodi, a nije
shvaćao da je zapravo slobodan i kod svoga oca, u svojoj obitelji. Sloboda nije uvijek u
onome što čovjek posjeduje, nego u onome što mu Bog daje“, ustvrdio je biskup. Kazao je
nadalje kako je i stariji sin bio zarobljen i zaslijepljen. „Stariji sin je, kao i mlađi, imao sve u
vlastitoj obitelji, ali mu je zavist zaslijepila pogled i prema ocu i prema bratu. Poznato nam je
kako zavist često razara naše živote i obitelji. Sljepoća starijeg sina je bila i u neprihvaćanju
očeve dobrote i milosrđa. Obojica sinova su bili slijepi jer nisu bili svjesni onoga što
posjeduju“, zaključio je biskup te kazao kako i mi sami često zaboravljamo sve što nam Bog
daje u i po našim obiteljima. „Bog nam puno toga daje po daru života, po daru oca i majke,
braće i sestara. Pruža nam različite darove, a mi ih često ne vidimo jer se usmjerimo na neku
nebitnu stvar koja nas zna zarobiti, optereti i uništi ljepotu života koju Bog daje.“ Kazao je
nadalje kako zavist i pohlepa za materijalnim mogu i znaju uništiti one najsvetije i najvažnije
odnose unutar obitelji te je pozvao mlade da se čuvaju takvih zaslijepljenosti. „Nije sve u
materijalnim stvarima, u slobodi i posjedovanju. Budimo uvijek sretni s onim što imamo.
Često puta oni koji sve imaju znaju biti veoma nesretni, a oni koji oskudijevaju svjedoče o
ljepoti života i koliko su radosni, sretni i zadovoljni u svojem životu.“

Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak, biskup je poručio kako je središnja osoba u
prispodobi otac. „U slici oca Isus nam poručuje kakav je Bog. Bog je onaj koji nas uvijek
ljubi. U prispodobi milosrdni otac se raduje povratku svoga sina, kao što se Bog raduje
povratku grešnika. Božja ljubav i radost temelj su današnjeg evanđelja. Isus nam želi poručiti
da to u svom životu prepoznamo, da budemo svjesni kako se Bog raduje našem životu, da
prepoznamo ono što On čini za nas i koliko mu je važno da budemo u zajedništvu s njim.
Nema takvog grešnog stanja u kojem nas Bog ne gleda i iz kojeg nas ne želi izvući. Njegova
ljubav silazi u sve stvarnosti našega života“, poručio je biskup. Rekao je zatim da je Božja
ljubav prema čovjeku neizmjerna i nedokučiva. To je potkrijepio činjenicom da je dobri Bog i
naš nebeski Otac poslao svoga Sina Isusa koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem
potvrdio i objavio nam Božju ljubav. Kazao je potom kako nam i ovo euharistijsko
zajedništvo svjedoče o Isusovoj i Očevoj ljubavi koja djeluju i danas. Potaknuo je mlade da
zahvale Bogu što ih prima u zajedništvo svoje Božanske ljubavi i milosrđa. „Bog nas prima u
zajedništvo euharistije kojom nas krijepi i hrani. Neka nam križni put i ova euharistija, osim
što su znak zajedništva i zahvalnosti, budu i izvor radosti u Bogu jer nas sve i uvijek prihvaća
i što možemo svjedočiti svoju ljubav prema njemu i bližnjima. Neka nam Gospodin udijeli
svoju milost da uvijek znamo hoditi u nadi i biti u zajedništvu s njim. On nas prihvaća i prati
svojom ljubavlju. Oslonimo se uvijek na njega svojom vjerom i ljubavlju, svojim srcem i
životom. Svjedočimo da ne ljubimo samo njega, nego da ljubimo sve svoje bližnje: oca i
majku, brata i sestru i prijatelje“, poručio je biskup te sve nakane mladih preporučio zagovoru
Isusove i naše Majke Marije.

Pri svršetku svete pričesti, mladi su predvođeni biskupom uputili Molitvu Redovnog
jubileja. Nakon popričesne molitve riječ zahvalnosti biskupu Ivi u ime mladih uputila je
Valentina Sesar, a mladić Mario Došlić mu je uručio bedž i knjižicu Križnog puta te buket
cvijeća. Zahvaljujući na primljenim znakovima zahvalnosti i zajedništva biskup Ivo je
zahvalio povjereniku za pastoral mladih Marijanu Paveliću i njegovim suradnicima koji su
organizirali ovaj Križni put te svim svećenicima i domaćinima koji su primili i veoma lijepo
ugostili mlade hodočasnike. Poručio je mladima kako su svojim hodom iskazali ljubav prema
Isusu te im zahvalio na tom svjedočanstvu. „Sudjelovali ste u ovom zajedništvu koje je
istovremeno i naporno i lijepo, ali je znak vaše dobrote i ljubavi, znak vaše povezanosti sa
Isusovom križnim putem.“ Poželio je svima da im Krist Gospodin bude izvor snage te da
uvijek budu svjesni njegove i Očeve ljubavi koja se očituje u žrtvi križa.

Izvor:

Požeška Biskupija