Prilog o urbanističkom razvitku našeg grada za portal Radio Prkosa pripremio gospodin Miroslav Prpić, dipl. ing. arh.

Govoreći o urbanističkom razvoju Nove Gradiške i razmišljajući o početcima življenja na ovom prostoru lako možemo upasti u rutinski stereotip: 1748. godina! Međutim već ranija arheološka, a posebno istraživanja s početka ovog stoljeća obvezuju da konstatiramo kako na brdu Slavča tijekom prapovjesti između 5. I 2. tisućljeća prije Krista postoje brojni dokazi neolitičkih i eneolitičkih kultura koji govore o kontinuiranom boravku više populacija na lokalitetu izvrsnog strateškog položaja s kojeg se nadziralo okolinu i sve značajne komnikacije. Nalazi nepobitno potvrđuju da se radilo o funkcionalno organiziranim naseobinama, a naša vrla istraživačica tog razdoblja dr. Marija Mihaljević konstatira: „Uz to prikupljena je i veća količina kućnog lijepa s tragovima otisaka većih kolaca i sitnijeg prepletenog pruća. Zanimljivo je da neki komadi kućnog lijepa imaju otiske prstiju najstarijih graditelja Nove Gradiške i Cernika.“

Zaključak je jasan.

U prilog tomu idu i najnoviji nalazi kasno brončane i srednjovjekovne keramike prilikom konzervatorskih i arheoloških istraživanja/ 2013. i 2014. godina/ na grobljanskoj kapeli Svih Svetih u Prvči. Potvrda je to tragova naselja u prapovjesti, a posebno u srednjem vijeku. Rijetko sačuvani ostatci temelja i dijelova zidova s otvorima po istraživaču konzervatoru Ratku Ivanušecu gradnju crkve datiraju u 13.stoljeće, a povjesni podatci kazuju da je na području današnje Prvče bio intenzivan život u kontinuitetu do danas.

Dakle, još jedna značajna spoznaja: najstarija građevina u gradu nije crkva Sv. Terezije Avilske iz 18. stoljeća, nego je to crkva Svih Svetih na novogradiškom groblju koja zbog razaranja u tursko doba, te kasnijih obnova i dogradnji nije u potpunosti sačuvana u izvornom obliku.

Nova Gradiška kakvu danas znamo zacrtana je po austro-ugarskim vojnim inženjerima četrdesetak godina poslije Karlovačkog mira i razgraničenja između vojnog i civilnog područja u kojemu posavsko prigorski pojas ostaje pod vojnom ingerencijom.

Za preseljenje zapovjedništva iz Gradiške na Savi bili su presudni klimatski uvjeti, značaj prometnog pravca zapad-istok, lokacija tradicionalnog naselja Cernik, veza s požeškom kotlinom, odnosno požeškom županijom, a preko nje naravno s Banskom Hrvatskom.

1748.god. uz Ljubibratićevu cestu južno se prislanja vojno vježbalište koje oivičuju najprije drvene građevine prvenstveno vojne namjene. Među njima već 1750. god. i katolička crkvica. Dotadašnji naziv Friedrichdorf mijenja se u Nova Gradiška a Gradiška na Savi postaje Stara Gradiška. Vrlo brzo drvena zdanja zamjenjuju masivne građevine: 1756.god. počinje gradnje crkve Sv. Terezije koja je u potpunosti dovršena1765. god. Sa svojim jedinstveno oblikovanim tornjem postaje prva urbanistička vertikala, a Nova Gradiška postaje župa. Slijedi daljna izgradnja građevina baroknog sloga za javne namjene koje definiraju blago otklonjeni pravokutni tlocrt trga iz kojega se počinje širiti također pravokutni raster ulica. Zanimljivo je da je taj tlocrt bio gotovo netaknut sve do ukidanja vojne krajne, nakon čega grad postaje kotarski centar.

Iz novogradiške kronike za našu temu izabirem relevante datume i događaje:

• 1773. god. novogradiški obrtnici od carice Marije Terezije dobivaju potvrdu prvog udruženog ceha, a iz 1777.god. je i majstorski list s poznatom crtežom urbanog rasporeda tadašnjeg naselja.
• 1780.god. značajna je zbog razvoja školstva.
• 1781.god. je početak razvoja manufakture-prva svilana.
• 1807.god. izvršen je državni popis stanovništva po kojumu je Nova Gradiška trgovište sa 136 sela.
• 1824.god. izgrađena je na sjevernom dijelu trga pravoslavna crkva.
• 1829.god. na južnom dijelu trga nakon 18.god. gradnje dovršena je crkva Sv. Stjepana i postala župnom umjesto crkve Sv. Terezije Avilske.
• 1846.god. započela je s radom vojna bolnica.
• 1855.god. rođen je jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata onog doba Janko Grahor.
• 1859.god. otvorena je brzojavna stanica jedna od najznačajnijih za veze prema orjentu „Stara pošta.“
• 1871.god. ukinuta Vojna krajina.
• 1873.god. izgrađena prva pivovara na parni pogon u Hrvatskoj.
• 1879.god. popisom stanovništva utvrđeno je 2422 žitelja koji borave u 11 ulica.
• 1881.god. definitivno područje bivše Vojne krajine potpada pod upravu Hrvatske zemaljske vlade.
• 1888.god. puštena je u promet željeznička pruga od Sunje do Nove Gradiške.
• 1892.god. osnovano je među prvima u Hrvatskoj Društvo za poljepšanje mjesta.
• 1896.god. Kršnjavi ostavlja svoj trag i u našem mjestu izgradnjom zgrade sadašnje gimnazije.
• 1900.god. sadnja drvoreda kestena u današnjem parku.
• 1905. god. prihvaćena je Regulatorna osnova a tri godine poslije
  1908. god. na snazi je Štatut za regulaciju mjesta Nova Gradiška što govori da se već u prvim godinama stoljeća ozbiljno bavilo planiranjem.
• 1907.god.god. započinje 20-godišnje razdoblje načelnikovanja Ive Kramarića sigurno najzaslužnijeg gradskog oca kojega je ova sredina imala.
• 1910.god. asfaltirani nogostupi.
• 1911.god. dolazak poduzetnika Kruljca i začetak drvne industrije.
• Grad ima 3184 stanovnika.
• 1913.god. početak rada električne centrale/“Munjare“/ šeste u Hrvatskoj.
• 1918.god. neviđena devastacija grada paljenjem i pljačkom.
• 1919.god. početak rada prehrambene industrije „Nektar“.
• 1929.god. izgradnja bolnice na Strmcu.
• 1930.god. Nova Gradiška proglašena gradom.
• Kruljac gradi nove pogone što je početak realizacije industrijske zone južnih Urija.
• 1932.god. dogradnja i proširenje bolnice na sadašnjoj lokaciji u gradu i izgradnja hotela Strmac.
• 1933.god. poduzetnik Kolaković osnovao Tvornicu alata.
• 1941.god. u Novoj Gradiški sjedište velike župe Livac-Zapolje sa 441.000 stanovnika

Izgradnjom željezničke pruge prema Slav. Brodu i jačanjem gospodarskog i kulturnog života koncem 19. i prvoj polovici 20. stoljeća u sačuvanoj matrici-tlocrtu grada iz 1780.god. događaju se izmjene i to u smislu popunjavanja postojećeg rastera novim sadržajima koji su dotadašnje vojno središte pretvarali u za življenje uzoran gradić /park, šetalište, kupalište, groblje, sajmište, nazivi ulica itd./. I na glavnom trgu bilo je novosti /arh. Bastl/, no prilikom interpoliranja vodilo se računa o vrijednosti povjesne jezgre i naslijeđa urbane cijeline pa su sačuvani karakteristični raster i gabariti glavnog trga i grada.

Tek poslje II. Svjetskog rata nakon takozvanog „preokreta“ nastaju značajna odstupanja, zadiranje u strukturu čuvanu i taloženu kroz 200 godina.

Industrijalizacija, raslojavanje sela/zadruge/okrupnjavanje trgovine i obrta, favoriziranje gradova, centralizacija, migracije stanovnika, sve to je bilo snažan atak na mnoge kvalitetno urbano formirane sredine i dovodilo ih u neprirodan i nesiguran položaj. Tempo je bio ubitačan. Tim gore što su odluke donosili najčešće nestručni političari. K tomu još i došljaci iz druge sredine. Bez ljubavi prema gradu.

Naš grad je ipak imao sreće. Jedan dio gradskih otaca spoznao je da je jedina normalna mogućnost otpora stihiji i njezinim nesagledivim posljedicama u planiranju uz pomoć educiranih specijaliziranih stručnjaka. Potom angažiraju Urbanistički institut Hrvatske i među prvima u ondašnjoj državi već 1953.god. ugovaraju izradu Idejne studije generalnog urbanističkog plana. Tada je u gradu 7553 stanovnika. Izradi prijedloga za budućnost prethode detaljne analize zatečenog stanje:

• 10.5% je poljoprivrednog stanovništva
• 13.5% je zanatlija
• 48.5% zaposleno je u industriji
• stambeni fond zastupljen je sa gotovo 94% prizemnica
• 5.6% stanovnika raspolaže vodovodom
• kanalizacija ne postoji
• školstvo nezadovoljavajuće
• uvjeti za sport loši
• promet u kolapsu jer sve prolazi preko najužeg središta grada
• dio nečiste industrije također u samom centru.

To je samo dio konstatiranih problema.
A uvjeti u zdravstvu na idealnoj lokaciji bolničkog centra zadovoljavaju,
uvjeti za razvoj drvne industrije obzirom na bogatstvo šuma su veliki,
također velike su mogućnosti opekarske industrije,
kožarstvo ima veliku budućnost, mlinarstvo isto, prehrambena industrija
ima sirovinu i tradiciju radne snage proizvodnja alata je perspektivna,
rudokopi su bili brojni pa se razmišljalo o termoelektrani,
istraživanja nafte nagovještavala su isplativost eksploatacije.

Što su planeri predložili u idejnoj studiji?

Definirali su:

• Granice urbanističkog zahvata i njegovo utjecajno područje.
• Načelno rješavanje prometa.
• Sistematizaciju površina.

U okviru toga predvidjeli su grad za 15-20 000 stanovnika formiran oko svoje izvanredno postavljene povjesne jezgre u neraskidivoj vezi od svog nastanka s Cernikom koji bi trebao ostati kao poseban gradski prostor. U užu zonu se uključuju Prvča i Kovačevac, a Strmac je značajan element utjecajnog područja.

Naglašeno je da se osim industrije i nekih infrastrukturnih sadržaja /komunalni servis, odlagalište otpada sa spalionicom/ ne bi smio širiti između pruge i autoceste jer je tu planirana vodoopskrba i zaštitno zelenilo.

Spoj na autocestu predviđen je južno od Prvče a obilaznica prema Požegi trasirana je zapadno od uže gradske jezgre te diagonalno preko brda ka sjeveroistoku do brda Edvar. Gupčeva ulica vodi promet sa sjevera a Teslina sa zapada ka novom sajmištu i time se oslobađa centar. Izrađivači predviđaju i denivelirane prelaze preko željezničke pruge.

Kolektivna stambena izgradnja zonirana je u blokovima unutar uže gradske jezgre s naglaskom na površinu Urija uz nužnost pravovremenog osiguranja dovoljnih površina u društvenom vlasništvu radi onemogućavanja eventualnih špekulacija.

Individualna izgradnja planirana je na jugoistočnim obroncima Slavče i površinama u sjeveroistočnom trokutu Gupčeva-Mala.

Razmišljano je i o zelenim površinama-parkovima.

Ovaj plan je imao povjesni značaj za razvoj grada. U najodsudnijem trenutku onemogućio je anarhiju i usmjerio. Na osnovu njega uslijedila je izrada detaljnih planova i realizacija stambene izgradnje, industrije...

60 godina je prošlo od tada. Neporecivo je da na osnovu plana puno toga realizirano. Osnovno je da je matrica uže jezgre u biti sačuvana! No život je činio svoje i godine su otkrivale i odstupanja. Ponekad opravdana. Ali i dobrim dijelom i nepotrebna, neargumentirana. Najčešće kad je privatni interes nadjačao društveni!

U razdoblju od 30 godina za koje je plan donešen desilo se puno toga u životu ove sredine.

Tranzitni automobilski promet u pravcu jug-sjever dislociran je iz centra izgradnjom obilaznice-poveznice s autocestom istočno uzduž granice s Rešetarima što je puno bolje rješenje od ranije planiranog. Također je centar oslobođen i ataka iz smjera zapad-istok povezivanjem Tesline i Svačićeve ulice s obilaznicom.

Došlo je do ekspanzije tvornice alata, drvne industrije i prehrambene industrije/sladara, silosi/ u zoni sjeverno od pruge naročito u pravcu istoka.

• Iz centra grada dislocirana je tvornica koža
• Intezivirana je kolektivna stambena izgradnja na Urijama, a individualna na Slavči, Vilandovu, Krešimirovom i Lobinom naselju.
• Bolnički kompleks je rekonstruiran i dograđen te proširen suvremenim građevinama.
• Izgrađene su dvije nove osnovne škole, novi srednjoškolski centar i osuvremenjen te proširen centar za obuku učenika u privredi.
• Izgrađena je i Viša škola za obrazovanje kadrova u drvnoj struci.
• 1971.god. grad je konačno dobio javni vodovod.
• 1979.god. počela je izgradnja javne kanalizacije.

Nažalost u tom razdoblju došlo je do metastaziranja individualne stambene izgradnje u području južno od željezničke pruge. Prvenstveno zbog koruptivnog ponašanja najodgovornijih osoba u ondašnoj gradskoj vlasti. Stihijsko naseljavanje bez ikakvog urbanističkog planiranja dovelo je do gotovo nemogućih uvjeta življenja preko 3000 ljudi.

A onda prava katastrofa za urbanizam ovog grada. Od 1965.god do 1982.god srušen je niz vrijednih kasnobaroknih zdanja koja su definirala povjesni glavni gradski trg gotovo od njegova nastanka. I to je bio rezultat grandomanske socijalističke opsesije velikim trgovima za velike mitinge. Uzaludno je bilo izjašnjavanje najeminentnijih tadašnjih povjesničara arhitekture i konzervatora - redom akademika da su to nedopustivi postupci. Lokalni moćnici su svoj naum beskrupulozno realizirali. Zaustavljeni su tek na zapadu trga.

Nakon ovog kulturo-urbocida izrađeno je više detaljnih urbanističkih planova kako bi se uredio centar i donekle sanirala šteta. Najkvalitetniji je onaj iz 1970.god. ali nažalost moćnici su i dalje bili moćni i nastavili realizirati svoje interese /Zg-banka/. Ovdje valja, posebno kod izrade daljnih verzija detaljnih planova, istaći pasivnost gradske /tada općinske/ uprave i inertnost dijela struke u angažiranju za dobivanje optimalnih rješenja.

Povijest urbanizma se nastavlja.

1991.god. u agresiji srbočetnika i JNA srušena je trećina grada.
Po smirivanju ratnih opasnosti prilazi se dugotrajnoj obnovi ratom oštećenih građevina i infrastrukture, na osnovu detaljnog urbanističkog plana započinje izgradnja tržnice,
inozemnim kapitalom izrađena je najmodernija tvornica slada,
1996.god. počinje plinofikacija grada, intenzivira se izgradnja infrastrukture u naselju „Jug“ kako bi gotovo 4000 stanovnika dobilo uvjete za normalan život,
kolektivna stambena izgradnja se nastavlja, posebno radi smještaja invalida i branitelja,
nastavlja se izvođenje vodovodne i kanalizacione mreže.

Urušavanjem komunizma u Istočnom lageru 1989. god. ušli smo u tranzicijski period koji je u svim zemljama vršen na isti dobro prostudirani i režirani način u kojem su posebno skupe bile usluge privatizacije društvene imovine uglavnom u korist stranih banaka i korporacija a manjim dijelom i novokomponiranih domaćih eksperata s višegodišnjim iskustvom iz prethodnog socijalističkog razdoblja. Hrvatska je u svom zlu morala voditi i rat radi oslobađanja zemlje od velikosrpske agresije. Rezultat svega je bio propadanje velikih socijalističkih poduzeća, nezaposlenost itd. Sa stanovišta naše teme u urbanizmu grada vidljive su ogromne posljedice. Drvna industrija na području Urija je praktički mrtva, proizvodne hale Tvornice alata su gotovo prazne. Sve to od planera traži da duboko promisle što poduzeti da se optimalno iskoristi stanje koje nas je zateklo. U protivnom, bude li se radilo stihijski, potencijali koje omogućuju velike slobodne površine i prostori, naročito u centru grada, mogli bi biti zauvijek izgubljeni.

Blisko razdoblje obilježeno je promocijom nove industrijske zone sjeverno od autoputa između hotela Slaven i potoka Šumetlica. Ogromna ulaganja ratom i tranzicijom osiromašenog grada tek u posljednje dvije godine počinje davati osjetljivije rezultate u zapošljavanju. U okviru toga valja zabilježiti i izvedbu prve etape nove južne obilaznice grada koja je dosegla Industrijski park uz nadu skore potpune realizacije čime bi se definitivno Nova Gradiška te naselja Kovačevac i Prvča riješili tranzitnog prometa.

Nažalost to je razdoblje u kojemu najčešće kreira stihija. Urbanistički planeri nisu kreatori-vizionari nego formalni registratori zatečenog, slučajno nastalog stanja. Dignitet struke sveden je na najnižu moguću granicu. Pogotovo što od 1993.god. Županije nisu riješile pitanje urbanističkog planiranja na nivou novoformiranih općina i manjih gradova u kojima je stanje alarmantno. Rad se uglavnom sveo na puko rješavanje aktualne komunalne problematike. Nažalost tomu je pripomogla i besmislena građevinsko-urbanistička regulativa na nivou države.

Politika sa svih nivoa bez obzira na opcije u najužoj suradnji sa strukom mora iznaći optimalne mogućnosti za rješavanje problema.

• 15.839 stanovnika/popis 2011.god./ grada to očekuje.

Postoje brojne prostorne mogućnosti koje su ujedno i izazovi za planiranje:

- Predlaganje alternativnih prometnih pravaca u naselju Jug , te pravaca za povezivanje sa Cernikom i Rešetarima. Također preispitati opravdanost planiranja spoja brze ceste Požega-autoput /umjesto u Zapolju to učiniti na postojećem čvoru Nova Gradiška.

- Definiranje zoninga gradskih površina uz urgentno zauzimanje stava o korištenju i namjeni napuštenih proizvodnih prostora

- Korištenje postojećih infrastrukturnih potencijala /željeznički kolosijek/ industrijske zone istok, posebno vezano na usklađenost s Rešetarima

- Definiranje realnih potrebnih površina za kolektivnu i individualnu stambenu izgradnju

- Zauzimanja stava o konačnom rješenju vodoopskrbe

- Nakon svježih /loših/ iskustava preispitati sistem obrane od poplava

- Valoriziranje potrebnih prostora za gradske podcentre uključivo parkovne i ostale hortikulturne površine

- Uređenje centra grada /Cvjetni trg i prostor između Trga kralja Tomislava i potoka/

Rekonstrukcija glavnog gradskog trga koja uključuje:

• Vraćanje povijesne matrice novom izgradnjom uz respektiranje gabarita srušenih građevina
• rekonstrukciju parka uz uključivanje u urbanistički plan detaljne stručne podloge najznačajnijeg hrvatskog pejsažnog arhitekta ing. Kiša
• odstranjivanje automobilskog prometa i prometa u mirovanju.

-respektiranje malog urbanizma koji je jedan od najznačajnijih faktora preko kojega žitelji i posjetitelji grada mogu osjetiti kvalitetu življenja, civilizacijske dosege, kulturu sredine...

- Definitivno zauzimanje stava da su Cernik sa Strmcem i Rešetari sastavni dio utjecajnog područja unutar granica urbanističkog zahvata.

Navedeni su samo neki od značajnijih prijedloga. Usvajanjem Izvješća o stanju u prostoru grada Nove Gradiške za razdoblje od 2010. do 2014. omogućen je detaljni uvid u postojeće stanje ali su precizno navedeni i konkretni prijedlozi za poboljšanje kao i izvršitelji realizacije. U izradi su, nakon dužeg perioda ignoriranja, sudjelovali i članovi Društva arhitektonsko-građevinskih inženjera i Arhitektonsko-građevinskog vijeća Nove Gradiške tako da se aktualni dokument može smatrati produktom domaćih i vanjskih stručnjaka. A to itekako obvezuje. Izvješće je najznačajniji prilog Strategije gospodarskog razvoja Grada, jer stvara prostorne uvjete i mogućnosti za daljnji razvoj.

Kad govorimo o urbanističkom razvoju Nove Gradiške u idućem razdoblju odgovornost svih je velika. Posebno kvalificiranih i kreativnih stručnjaka ali i gradskih otaca bez obzira na političku opciju.

Povijesna urbanistička i duhovna vertikala crkve sv. Terezije Avilske zahtijeva da čuvajući kvalitetu iz prošlosti, preko svog djelovanja, ostavimo isto tako vrijedne tragove za budućnost.

Autor Miroslav Prpić, dipl. ing. arh