Duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije održale su se od 23. do 26. veljače 2025.
godine u Domu sv. Augustina u Velikoj. Vježbe pod geslom „Hoće li tko za mnom, neka se
odrekne samoga sebe...“ (Mt 16,24) vodio je Anto Pavlović, duhovnik u Nadbiskupskom
bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.

Voditelj duhovnih vježbi je kroz svakodnevna razmatranja, homilije i pobožnosti svećenike
nastojao voditi po principu ignacijevske duhovnosti i načina razmatranja kako to predlaže sv.
Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vježbama. U prvoj temi razmatranja o načelu i temelju
voditelj Pavlović je potaknuo svećenike da preispitaju svoje raspoloženje i stavove s kojima
su došli na duhovne vježbe te ih pozvao da iskoriste ovo vrijeme za produbljivanje osobnog
odnosa s Bogom. Citirajući riječi sv. Ignacija kazao im je kako je čovjek “stvoren da
Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale
stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je
stvoren.“ U narednim danima razmatranja su pratila razdoblja koja se u Ignacijevim
Duhovnim vježbama nazivaju „tjedni“, a obuhvaćaju sljedeće podteme: „Otkrivanje Božjega
milosrđa“, „Tko je Isus Krist?“ i „Sloboda za ljubav“.

Svakog dana duhovnih vježbi svećenici su slavili svetu misu, a posljednjeg dana pridružio im
se i požeški biskup Ivo Martinović koji je predvodio završno euharistijsko slavlje.
Pozdravljajući voditelja duhovnih vježbi i svećenike, biskup je kazao da želi zajedno s njima
u ovom euharistijskom slavlju zahvaliti Bogu za sve milosne darove koje im je udijelio
minulih dana.

Prigodnu propovijed na temu zahvalnosti održao je voditelj duhovnih vježbi Anto Pavlović.
Kazao je kako je promišljanje o toj važnoj temi već započeto u govoru o Examenu, a onda i u
razmatranju o prispodobi o Milosrdnom Ocu. Istaknuo je kako je zahvalnost za sv. Ignacija
temelj svakog dobra, a nasuprot tome nezahvalnost bi bila neprepoznavanje primljenih
dobara, milosti i poklona od Boga i kao takva razlog, počelo i izvor svih zala i grijeha.
Pojasnio je potom kako je sv. Ignacije do toga stava došao na temelju osobnog iskustva vjere i
mističnim doživljajima po kojima je spoznao da je život u svojoj biti ljubav. „Ljubav je
međusobno darivanje i primanje. Sam se Božji život u trojstvenoj ljubavi smatra vječnim
darivanjem i primanjem Oca, Sina i Duha Svetoga. Na tom tragu nezahvalnost je naposljetku
oklijevanje da primimo i darujemo. Ona je zatvorenost za strujanje ljubavi i darivanja. Ona je
dakle odbijanje da sudjelujemo u životu Presvetoga Trojstva koje nam nudi Otac po Kristu u
Duhu Svetom. Ona je zatvaranje u sebe, u svoj egoistični krug, odakle može niknuti i niče
korov svake vrste samoljublja“, pojasnio je voditelj Pavlović. Izdvojio je potom tri stava koji
se protive zahvalnosti: ponos, podrazumijevanje svega kao uobičajenog te izvrnuto stanje
duha iz kojega se rađa stav da na sve imam pravo. Ustvrdio je zatim kako je nezahvalan
čovjek siromašan i usamljen, dok je zahvalnost most od čovjeka čovjeku. „Zahvalan čovjek
očituje svijest da je sve dar, da sve prima od Onoga koji je stvoritelj svega. Stoga je
zahvalnost najljepši i najpouzdaniji način hoda ususret Bogu i držanja živim odnosa s Bogom.
Bog nikada neće ostati nijem na ponizni čin zahvalnosti, nego uzvraća obilatom milošću,
pokazujući da je to pravi put k njemu.“

Potaknuo je nazočne svećenike da svoj odnos s Bogom prožmu zahvalnošću koja je temelj
najdublje radosti te je rekao da je zahvalnost povezana s poniznošću. „Osobe koje imaju
poteškoću sa sebeljubljem teže će priznati drugome da je nešto dobro napravio, teže će se
tome radovati i pokazati geste zahvalnosti. Ignacije je toga svjestan te svakome savjetuje da to
svakodnevno osvijesti te odvoji malo vremena za vježbanje zahvalnosti“, poručio je voditelj
Pavlović te predložio svećenicima da u Examenu vježbaju zahvaljivati Gospodinu za
primljena dobročinstva. „Čineći to, uvijek ćemo naći mnoštvo razloga za radost i zahvalnost.
Danju i noću toliko toga nam se svaki trenutak daruje, moramo to samo osvijestiti i onda će
nas zahvalnost jednostavno preplaviti. Pod vodstvom svjetla Duha Svetoga pronađi svaki dan
jednu novu stvar za koju želiš Bogu zahvaliti. Brzo ćeš uvidjeti da se nalaziš u neiscrpnom
vrelu Božjih darova koji te potiču da se tvoj cjelokupni život polako pretvara u jednu veliku
molitvu zahvale.“

Na svršetku propovijedi kazao je kako sv. Ignacije u jednom od posljednjih razmatranja
Duhovnih vježbi navodi zahvalnost kao put do postizanja ljubavi. „Ignacije nas poziva da u
svojoj nutrini sa zahvalnošću prihvatimo Božja dobročinstva, dar stvorenja, dar vlastite
životne povijesti te da mislimo na to da su ovi darovi samo i u potpunosti izraz kako Bog,
Gospodin želi samoga sebe dati meni koliko može po svojoj Božanskoj odluci. Kad se tako
gleda na stvari nije teško uočiti da zahvalnost osposobljava čovjeka za ulaženje, stvaranje i
održavanje zdravih odnosa s drugima. Čovjek tu postaje otvoren za drugoga. Naposljetku,
sama zahvalnost postaje mu darom za koji zahvaljuje.“

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a potom su
otpjevali himan „Tebe Boga hvalimo“ zaključivši tako svoje duhovne vježbe. Biskup je na
svršetku zahvalio svima za sudjelovanje, a napose voditelju Anti Pavloviću te je na sve
zazvao Božji blagoslov.

Izvor:

Požeška Biskupija