Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu, 2. veljače 2025. redovnici i
redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na proslavu Dana
posvećenog života. Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma
gdje je fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar franjevaca trećoredaca glagoljaša, održao
razmatranje na temu obraćenja u kontekstu Redovnog jubileja 2025. godine. Svoje
razmatranje podijelio je u četiri dijela: molitva, život u zajednici, odnos poglavara i članova
zajednice u kontekstu kreposti poslušnosti te redovnički život u svijetu. Prolazeći kroz ova
četiri područja fra Zvonimir je na temelju crkvenih dokumenata vezanih uz posvećeni život
pojasnio koliko su navedene komponente i rad na njima važne za život redovnika/ce, a
posljedično i za kvalitetan život redovničke zajednice. Istaknuo je važnost neprestanog rada
na sebi te potaknuo nazočne da preispitaju svoje živote i obnove žar redovničkog poziva
kojem su se odazvali te oduševljeno ga svakodnevno žive. Redovnici i redovnice su potom u
crkvi sv. Lovre slavili Službu večernjih hvala i imali prigodu za osobnu svetu ispovijed.

Nakon toga okupili su se na euharistijsko slavlje u Katedrali koje je predvodio biskup Ivo
Martinović u zajedništvu s kanonicima požeškog Stolnog kaptola, svećenicima redovničkih
zajednica i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Slavlje je započelo ulaznom
procesijom redovnika i redovnica s upaljenim svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u
Katedralu.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako se ove nedjelje obilježava Dan života i Dan
posvećenog života, ali je nadodao kako se održava i finale Svjetskog rukometnog prvenstva u
kojem nastupa hrvatska reprezentacija te je kazao kako nam je Bog puno toga dao u jednome
danu. Nastavio je zatim govoriti kako nas Bog dariva svojom riječi, ali i u ovom
euharistijskim slavljem u kojem nam Gospodin dariva samoga sebe. „Slavljenjem svetkovine
Prikazanja Isusova u hramu želimo zahvaliti Bogu za dar života i za darove posvećenog
života u Crkvi. Čestitam svim redovnicama i redovnicima ovaj dan. U ovom danu otkrivamo
ono što je Bog činio i što ne prestaje činiti ne samo u jeruzalemskom hramu, nego i svakom
hramu – ne prestaje ići ususret ljudima i ne prestaje djelovati. Čuli smo kako su Marija i
Josip, 40 dana nakon rođenja, prikazali Isusa Bogu.“ Istaknuo je potom kako je u hram došao
i starac Šimun, potaknut Duhom Svetim te je pozvao sudionike slavlja da promišljaju o
prisutnosti i bogatom djelovanju Duha Svetoga.

„Duh Sveti djeluje u Isusovom, Marijinom i Josipovom životu, ali on ne prestaje djelovati
i u životu svake osobe, svakoga od nas i posebno u svetim sakramentima. U ovom svetom
misnom slavlju ostvaruje se to na najsavršeniji način jer Bog daje da se njegovo djelovanje
u srcu svakoga od nas ostvari na otajstven način. Bog daje da njegova riječ odjekne
u našem srcu, da njegovo Tijelo i Krv budu ona snaga koja će nas obnoviti i ojačati.
Važno nam je u svjetlu evanđeoskog izvješća prepoznati ono što Bog za nas čini i što
nam daje. Čuli smo od starca Šimuna kako Božjem nadahnuću prepoznaje Isusa – Mesiju kao
"svjetlost na prosvjetljenje naroda" (Lk 2,32). On je svjetlost ne samo starca Šimuna i
proročice Ane, nego cijeloga čovječanstva, a na poseban način vjernika i nas koji smo se Bogu posvetili po redovničkim zavjetima. Želimo i molimo danas da uvijek bude naše svjetlo, da prosvjetljuje naše srce, misli, život i služenje njemu i Crkvi“, poručio je biskup.
Kazao je zatim kako Isus nije samo svjetlost, nego i dar koji primamo u naručje poput starca
Šimuna. „Isus se ne prestaje darivati našem srcu i životu.“

Govoreći nadalje o važnosti, ulozi i služenju redovnika u Crkvi, biskup je poručio da je
potrebno prepoznati ono što nas treba obnavljati da budemo svojim poslanjem prepoznatljivi
u današnjem vremenu kao oni koji su srcem prihvatili Isusa, a to je potkrijepio citirajući
dogmatsku konstituciju „Lumen gentium“ Drugoga vatikanskog sabora: „Redovnički život
predstavlja veliki dar za poslanje Crkve u svijetu i daje dragocjeni doprinos ne samo njezinom
višestrukom pastoralnom djelovanju, nego prije svega raznolikost njezinih karizmi i svjedoči
potpunu vjernost koju mora dati evanđelju. Zavjetovanje evanđeoskih savjeta pokazuje se
stoga kao znak koji može i mora djelotvorno privući sve članove Crkve da s entuzijazmom
ispunjavaju dužnost kršćanskog poziva.“ Kazao je zatim kako su ove riječi istovremeno
jednostavne, ali i teške i zahtjevne jer govore o ulozi redovništva u Crkvi i u svijetu.

Biskup je potom spomenuo kako je u redovničkim zajednicama sve manje duhovnih zvanja.
„Je li manje zato što se manje rađa djece ili zato što nam nedostaje entuzijazma i onoga o
čemu papa Franjo u buli za Jubilarnu godinu govori, a to je potreba obraćenja. Ipak, pitanje
obraćenja nije problem samo redovničkog života, nego života u vjeri svakoga kršćanina.
Problem je i u pitanju naše obraćenje. Teško nam je mijenjati sebe, u srcu imati žar evanđelja,
žar ljubavi s kojom ću se promijeniti da budem svjetlo na prosvjetljenje naroda. Nije nam
dovoljno samo primiti Isusa u svoje naručje, nego ga je potrebno primiti u svoje srce i učiniti
promjene. Znamo kako se promjene teško događaju u našim životima, jednako teško u
samostanima kao i u obiteljima. Tvrdoća našega srca ne dopušta da nas svjetlo Isusa Krista
još više zahvati da budemo svjedoci jedni drugima kako uistinu ljubav Božju i dar njegova
svjetla primamo iskrenim bićem. Starac Šimun i proročica Ana bili su radosni jer su Isusa i
vidjeli i primili. Nama nedostaje ove evanđeoske radosti u kojoj Isus ispunja i mijenja naš
život. Nije nam dovoljno samo znati i ponavljati da je Isus svjetlost na prosvjetljenje naroda,
nego da Isus po nama u svijetu bude svjetlo, ljubav i nada. Ovogodišnja poruka za Dan
posvećenog života i Poruka biskupa za obilježavanje 1100. godina splitskih sabora i papina
poruka za ovu Svetu godinu ne prestaju nam govoriti koliko je važno u srcu imati ljubav koja
će mijenjati i činiti da vjera u našem životu bude dar koji će i danas obogaćivati Crkvu i
narod, redovničke zajednice i obitelji, kao u prošlosti. Potrebno je i važno moliti Duha
Svetoga da nas prosvjetljuje, ali i da nam udijeli snagu svjedočenja vjere“, poručio je biskup.

Na svršetku homilije biskup je podsjetio na informaciju koju je donijela IKA da je u noći sa
28. na 29. siječnja u Nikaragvi iz samostana odvedeno više od 30 sestara klarisa. „Krist nije
samo njihovo svjetlo, nego Krist je njihova snaga, snaga ljubavi koja raste od jednostavnog
darivanja do mučeništva. Molimo Gospodina neka nam pomogne da se obratimo i da ga
slijedimo u njegovoj svjetlosti, ljubavi, križu i u svjedočenju nade.“

Nakon homilije redovnici i redovnice s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su Bogu za
dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili vjernost zavjetu siromaštva,
poslušnosti i čistoće. Na kraju svete mise biskup je zahvalio sestrama redovnicama i braći
redovnicima za sve ono što svojom karizmom nastoje ostvarivati u Požeškoj biskupiji.
Osobitu pak zahvalnost izrekao je povjereniku za osobe posvećenog života fra Robertu
Perišiću za njegovo služenje kao i fra Zvonimiru Brusaču koji je sestrama redovnicama u
prethodnom programu uputio poticajnu riječ. Podsjetio je potom kako je Prikazanje
Gospodinovo do Drugog vatikanskog koncila bio marijanski blagdan, a potom Gospodinov te
je istaknuo kako Marija i Isus uvijek idu zajedno jer su povezani neraskidivom vezom.
Čestitao je zatim katedralnom župniku Mariu Večeriću i svima koji na današnji dan slave svoj
imendan te im poželio da im Gospodin udijeli snage i milosti da još više ostvaruju svoj život
u svjetlu i Duhu Isusovu.

Izvor:

Požeška Biskupija