Na svetkovinu Bogojavljenja i Dan Svetog Djetinjstva, 6. siječnja 2025. požeški biskup Ivo
Martinović predvodio je u požeškoj Katedrali središnje euharistijsko slavlje. Neposredno
pred početak slavlja skupina vjeroučenika pod vodstvom učiteljice Ivane Mršić izvela je
prigodni program kojim su nazočnim vjernicima, napose djeci predstavili otajstvo
Bogojavljenja, podsjetili na Dan Svetog Djetinjstva, te ih pozvali da pomognu siromašnoj
djeci u misijskim zemljama, i u ratom pogođenim područjima. Uvodeći u misno slavlje,
biskup Ivo je podsjetio kako se na svetkovinu Bogojavljenja spominjemo mudraca koji su
došli pokloniti se novorođenom Kralju, Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Kazao je kako nas ta
svetkovina podsjeća da se Bog objavio cijelom čovječanstvu te Crkva i danas poslana
naviještati Krista svim narodima. „U tom duhu i mi želimo ući u ovo zajedništvo s djetetom
Isusom, malim Bogom – Božićem, spominjući se u zajedništvu s cijelom Crkvom Svetoga
Djetinjstva.“ Podsjetio je zatim kako je Djelo Svetog Djetinjstva nastalo u Francuskoj te se
proširilo u više od 120 zemalja svijeta sa željom da se pomogne siromašnoj djeci radi koja
trpe zbog gladi, neimaštine, prepuštenosti ulici i bijedi. „Djelo Svetog Djetinjstva angažiralo
je solidarnost djece iz Europe i djecom diljem svijeta radi pomoći siromašnoj djeci. Djeca
svojom solidarnošću više od 150 godina svjedoče da imaju osjećaja, srca i ljubavi za djecu
koja su u potrebi. I danas djeca pomažu svoje vršnjake jer još uvijek ima gladne djece, djece
propuštena ulici, koja trpe posljedice rata i nasilja, kojima je potrebna naša solidarnost i
ljubav“, poručio je biskup te naglasio kako je potrebno da djeca iskazuju osjećaj ljubav prema
onima koji su u potrebi te je nadodao kako smo svi potrebni Bože ljubavi, milosrđa i dobrote.

Biskup na početku homilije kazao kako nas naviještena Božja riječ poziva na promišljanje o
svetkovini Bogojavljenja i otajstvu Božića koje nam otkriva Boga i njegovu prisutnost među
nama. Osvrnuvši se potom na prvo čitanje u kojem prorok Izaija gleda u budućnost s nadom i
vjerom u Boga, kazao je kako je Crkva kao novi Izrael nosi, naviješta i širi svijetlo Božića
svim ljudima. Naglasio je kako i sv. Pavao u poslanici Efežanima govori o jedinstvu koje se
ostvaruje u Isusu. „Isus ujedinjuje sve, i Židove i pogane. On objavljuje Božju ljubav koja
spaja sve narode. Njegova ljubav prosvjetljuje naše živote i srca“, ustvrdio je biskup. Zatim je
nastavio tumačiti evanđeoski izvještaj u kojem sv. Matej govori o mudracima s Istoka koji
traže novorođenoga Kralja, Božje svjetlo i Božji put. „I mi smo danas u ovoj Svetoj godini
poput njih hodočasnici koji tražimo i molimo još više Isusovog svjetla, nade i ljubavi za
cijelu Crkvu, za svakog vjernika i nevjernika. Mudraci, a poslije kraljevi, su inovjerci koji
nam u vjeri Crkve predstavljaju sve narode. Zvijezda koju su vidjeli govori nam o astronomiji
i njihovom znanstvenom pristupu. Mi zvijezdu kao i mudrace promatramo u teološkom i
duhovnom smislu tj. u smislu svega što se odnosi na traženje i upoznavanje Boga, o važnosti
nalaženja zvijezde te kako je potrebno uputiti se i ići do Boga putem razuma, srca, mudrosti,
znanja, molitve i riječi Božje. Osim toga, važno je naći Boga i pokloniti mu se“, poručio je
biskup.

Govoreći nadalje kako je Bogojavljenje Isusova objava svemu svijetu, biskup je podsjetio
nazočne kako se običaj da se za današnji dan u jaslice stave tri kralja. „To je jedan
jednostavni znak koji nam govori da se pred Isusa stavljaju oni koji stižu posljednji i koji mu
dolaze izdaleka. Oni koji su najudaljeniji nadilaze sve prepreke te dolaze ispred pastira koji
su prvi došli vidjeti Isusa. Taj običaj nam poručuje i pomaže razumjeti da su svi stavljeni pod
Isusovu zaštitu te kako nitko nije isključen iz njegove blizine. Njemu su svi dobrodošli.“
Pitajući se nadalje tko su kraljevi, odnosno mudraci koje spominje evanđelje, biskup je rekao
kako oni kao znatiželjni astronomi predstavljaju sve koji slijede svoje želje, svoje intuicije i
ono što im je u srcu. „Stavljaju se na put i slijede jednu zvijezdu i svoju znatiželju koja
prosvjetljuje tame njihovog života i traženja. Dug i težak put je jedno hodočašće puno
nepredvidivosti kao što je put i hodočašće svakog vjernika. Na kraju puta oni nalaze radost i
puninu života, nalaze ono što nisu mogli niti zamisliti. Mislili su da će naći bogatoga kralja, a
našli su siromašno dijete koje ispunja njihovo srce“, zaključio je biskup. Nasuprot
spomenutim mudracima, biskup naglašava kako je kralj Herod usmjeren samo na sebe i sve
odbacuje. „Herod sebe stavlja na mjesto Boga i ne boji Boga. Opsjednut je vlašću i moću.
Želi samo slavu. Ispunjen je bolesnim strahom da bi ga netko mogao ugroziti i uzeti vlast,
zato ubija nevinu dječicu. Usmjeren je samo na zemaljske stvari.“

U drugom dijelu homilije biskup je istaknuo trostruku pouku koju nam ostavlja primjer
mudraca s Istoka. „Prva je poruka kako je potrebno ići, uputiti se. Ne trebamo stajati, biti na
jednom mjestu kao Herod. Treba se stavit na put i ići sa srcem koje je ispunjeno duhom želje
i tražiti zvijezde koje nas vode do Isusa. Treba susretati muškarce i žene, osobe koje drugima
prosvjetljuju tame života i koje vode do punine života.“ Kao drugu poruku biskup je poručio
da je u traženju Boga potrebno izići iz naših svakodnevnih okvira. „Treba znati gledati u
onostrano, ono što nas nadilazi. Tri kralja su bili mala grupa. Svatko je gledao drugačije, ali
gledali su u istom smjeru i s osjetljivošću za ono što se događa na nebu i u životu. Tražiti
Boga znači zajedno s nekim nekoga tražiti, tražiti Boga. Bog se osobno i zajednički traži, ali
najbolje se zajednički traži u obitelji.“ Na trećem mjestu mudraci nam poručuju da se ne
bojimo ako pogriješimo. „Bolje je uputiti se, ići i pogriješiti, nego biti na jednom mjestu i
misliti da sam pravedan. Kraljevi su tražeći dijete došli u pogrešni grad, u Jeruzalem, i ondje
razgovaraju s Herodom. Kad su izgubili jasnoću pogleda i spoznali da su u krivu, imali su
snage krenuti ispočetka, krenuti u drugom smjeru, dok nisu našli ono što su tražili i dok se
nisu susreli s Isusom“, zaključio je biskup.

Na svršetku homilije biskup je zapazio kako smo svi tražitelji Boga te je ustvrdio kako svi
slijedimo zvijezdu, odnosno osobu koja nas vodi Isusu. „Za susret s Isusom potrebna nam je
vjera, ali potrebo je i zaustaviti se pred Zvijezdom – pred Njim te mu se radosno pokloniti.
Boga može naći samo onaj tko ga iskreno traži. Zamislimo da smo mi danas umjesto mudraca
pred Isusom koji je u jaslicama. Možda smo umorni od svog puta ili svoga traženja, ali
budimo radosni što smo našli Zvijezdu – Boga. Možda smo obeshrabreni radi nekih
poteškoća, ali budimo sigurni da smo voljeni od malog Isusa koji nas sve grli sa svojim
raširenim rukama. Budimo svjesni da je najveći dar otkriti Božju prisutnost u svom životu.
Bog traži one koji ga žele naći i nikog ne isključuje iz svoje sredine. Tražitelji Boga su uvijek
tražitelji i nositelji Božjeg svjetla, ljubavi i punine života. Treba se učiti od mudraca
poniznosti te da znanost ne smije biti izvor ponosa, položaja i slave, nego kako nam poručuje
papa Benedikt XVI. da ona treba postati put mudrosti, poniznosti i spasenja. Mudraci nas
poučavaju da u svome vremenu znamo tražiti, prepoznati i naći Boga te mu se iskreno
pokloniti“, poručio je biskup.

Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio djeci koja su priredila prigodni program, kao i
članovima Dječjeg zbora Župe sv. Terezije Avilske koji su svojim pjevanjem uzveličali
euharistijsko slavlje. Kazao je kako su se svojom ljubavlju pridružili anđelima koji su
počastili Boga i pjevali mu radosnu hvalu. „Nastojte i svojim djelima pridonositi djelu
spasenja, posebno imajući osjećaja za siromašnu i potrebnu djecu u svijetu. Bilo bi lijepo
kada bi svakog mjeseca odvojili neki novčić koji biste mogli donijeti iduće godine za Djelo
Svetog Djetinjstva. Pozivam vas isto tako da se barem jednom mjesečno u svojim molitvama
sjetite one djece koja trpe nevolje i koja su siromašna. Potreban nam je mali Isus Bog i
njegovo svjetlo koje obasjava sve ljude. Tražimo ga u svome srcu, u otajstvu euharistije, u
svojim mislima i osjećajima i molimo da nas uvijek prati i vodi kako bismo mogli ići
njegovim putem“, zaključio je biskup.

Izvor:

Požeška Biskupija