U nedjelju 10. studenoga 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv.
Ivana Krstitelja u Požegi te predvodio središnje župno euharistijsko slavlje povodom 25.
obljetnice osnutka Župe.

Na početku slavlja u ime župljana biskupu se obratio član pastoralnog vijeća i vjeroučitelj
Miroslav Peroutka. Istaknuo je kako se s ponosom i radošću prisjećaju dana kada je 19. srpnja
1999. godine donesena odluka o osnivanju njihove Župe. Sa zahvalnošću su se prisjetili svih
svećenika koji su tijekom 25 godina bili na službi u njihovoj župi te su zahvalili svima koji su
na bilo koji način doprinijeli izgradnji ove mlade Župe. Zatim je župnik Šipura uputio
prigodnu pozdravnu riječ te izrazio dobrodošlicu biskupu Ivi, a predstavnici župljana u
narodnim nošnjama su u znak zahvalnosti i dobrodošlice uručili biskupu Ivi prigodni dar.
Zahvaljujući na pozdravima i primljenu daru, biskup Ivo je čestitao vjernicima na čelu sa
župnikom njihov srebrni jubilej. Iskazao je osobitu radost zbog onoga što Bog daruje svakoj
župi i između ostaloga rekao „Osnivanje župe je radi potrebe vjernike i njihova duhovnog
rasta, da im bude što bolje u duhovnom životu. Danas zahvaljujemo Bogu za dar milosti što se
mogla osnovati ova Župa. U današnje vrijeme, kada je sve manje svećenika, uistinu trebamo
zahvaliti Bogu za osnivanje ove Župe, ali i za sve što je ovdje učinio po svećenicima i
vjernicima, po vašem djelovanju, vjeri i ljubavi koju svjedočite prema Bogu, Crkvi i svim
ljudima.“

Biskup je započeo homiliju istaknuvši kako je naviještena Božja riječ i danas vrlo aktualna.
Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus govori i poučava mnoštvo i
svoje učenike, biskup je kazao kako se te riječi odnose i na današnje vjernike te nas sve
usmjeravaju na Boga i vječnost. „Isus upozoravajući poučava i govori što nije dobro kod
farizeja i pismoznanaca koji su bili učitelji i poznavatelji zakona i koji su trebali biti drugima
uzor. Izmijenili su i obezvrijedili ono što je trebalo biti mjerilo i kriterij određenih vrijednosti i
ponašanja. Isus upozorava na njihovo posebno odijevanje, pozdrave na trgovima, prva mjesta
u sinagogama s kojim žele privući pozornost i izdizati iznad ostalih, biti važniji i bolji od
drugih ljudi. Zatim njihov odlazak u kuće udovica pod izlikom dugih molitava koje su
obezvrjeđivanje i izrugivanje Boga. I zato Isus upozorava: 'Čuvajte se njih' (usp. Mk 12,38).
Nije li to poziv i nama da se čuvamo i budemo oprezni da nas taj zemaljski pristup i stav ne
zarobi i ne uništi, da se ne umislimo kako smo važniji i bolji od drugih ljudi.“ Biskup je
nadalje primijetio kako se i danas često događa da ljudi na različite načine čeznu za prvim
mjestima i izdizanjem iznad drugih. Kazao je kako svrha našeg dolaska u crkvu nije izbor
prvog ili zadnjeg mjesta, nego biti u zajedništvu s Bogom. „U crkvu dolazimo jer želimo sa
svojim Bogom podijeli stvarnost svojeg života, svoju vjeru i svoje molitve. Isus nas poziva na
opreznosti i poučava da se čuvamo ovoga zemaljskoga i svjetskoga mentaliteta, a da kao
djeca Božja mislimo na ono što je važno“. Istaknuo je potom kako u drugom dijelu
naviještenog evanđeoskog ulomka Isus promatrajući ljude koji ubacuju milostinju u hramsku
riznicu ističe ono što je važno u liku sirote i žene udovice. „Mnogi su u riznicu ubacivali dar
od svoga suviška. Nisu iskreni jer Bogu se ne daje nešto suvišno, nego sebe ono što bi trebalo
biti znak potpunog predanja i ljubavi prema njemu. Isus ističe primjer jedne žene, sirote
udovice, koja je ubacila dva novčića, sve što je imala, sav svoj žitak, sebe je predala Bogu.“
Osim toga, pojasnio je kako je žena znala da svoju milostinju daruje za dvostruku svrhu:
potrebe održavanje hrama i školovanje siromašne djece. „Žena udovica koja je ubacila svoj
žitak - svoju egzistenciju, nije mislila na sebe, nego na Boga jer je za Boga i za hram željela
nešto dati. Mislila je na mlade, na ono što je važno za budućnost naroda. Ova žena kao i žena
iz prvog čitanja iz Knjige o kraljevima koja je ugostila proroka Iliju koji je kao izbjeglica
došao u njezinu zemlju, uzor su nama kako se vjeruje i u životu oslanja na Boga. Uče nas
osjećajnosti, solidarnosti i ljubavi prema prognanicima i ljudima u potrebi. One su žene
solidarnosti, prihvaćanja, darivanja i osjećaja za siromahe. One su žene ne samo vjere i
ljubavi, nego i nade jer gledaju u budućnost s vjerom u Boga.“ Biskup je zatim podsjetio i na
riječi pape Franje koji nas upozorava da nas Gospodin poziva na evanđeoski stil života i da se
ne prepustimo kulturi potrošnje. „Radi se o traženju bitnoga, o učenju darivanja toliko
suvišnih i beskorisnih stvari koje nas guše. Znamo li biti oslobođeni od onoga što nas
opterećuje? Ne opterećuju nas toliko prva mjesta, pozdravi i karijera, nego još više nas
opterećuju i zarobljavaju materijalne stvari tako da često zaboravimo na ono najvažnije, na
duhovno, na svoju dušu, na svoju vjeru, na svoga Boga.“ Biskup Ivo je potom ustvrdio kako
nam je ponekad teško Bogu darovati svoje vrijeme i molitve. „Kako je nekada teško naći
vremena za Boga. Kao da imamo nešto bolje i važnije što možemo Bogu dati osim molitve i
vremena za njega. Isus nas danas poučava da je naš pristup prema Bogu temelj i naše vjere,
ljubavi i darivanja. Iz toga pristupa rađa se naš odnos i kriterij pristupa i prema ljudima,
materijalnim stvarima i prema Crkvi.“ Podsjetio je zatim i na poziv pape Benedikta XVI. koji
govori kako je važno biti odvojen i slobodan od zemaljskih stvari, imati srce za Boga i gledati
sve Isusovim srcem. „Gledati njegovim srcem znači promatrati poput Isusa ljude, ne samo
koji dolaze u hram, nego i ljude koji su izvan hrama. Promatrati svijet Isusovim srcem i
njegovim očima, znači dopustiti da nas On oblikuje, iskreno pristupati prema Njemu, prema
svijetu i prema ljudima. Jedino tako ćemo uspjeti prihvatiti Isusovu pouku i savjet. On nam
govori danas kao učitelj, poziva nas da ne budemo poput pismoznanaca i farizeja. Poziva nas
da ne budemo oni koji će misliti samo na sebe, isticati sebe, gledati svoju korist i uspjeh, nego
da budemo oni koji će staviti Boga na prvo mjesto. To znači učiti se od ovih udovica“,
zaključio je biskup. Na kraju homilije poželio je svima da po uzoru na udovice uče darivati
svoje srce Bogu i drugima. „Neka se sve tako ostvaruje u životu ove Župe kako bi ona i dalje
bila prepoznatljiva po svom srcu, po svojoj velikodušnosti, vjeri i ljubavi prema onima koji su
u hramu i koji su izvan hrama, prema onima koji dolaze ovdje i koji ne dolaze, koji su stranci
ili možda prognanici. Budimo oni koji će poput Isusa druge gledati, ljubiti i svoje srce darivati
poput udovica“, poručio je biskup.

Nakon popričesne molitve biskup je zahvalio župniku Šipuri na pozivu i svim sudionicima
slavlja za ljepotu zajedništva kojim su obogatili slavlje srebrnog jubileja Župe. “Zajedništvo
koje Gospodin ostvaruje snagom svoga Duha i ljubavi čini da budemo jedno u njemu kao
Crkva, Biskupija, Župa i obitelj. To je ona snaga koja dolazi po njegovom Duhu, po snazi
euharistije, Božje riječi i molitve. Neka nas ta snaga i dalje vodi i prati. Neka ona bude temelj
vjere, života u vjeri, duhovnosti, zajedništva i dobrote.“ Biskup je potom izrazio osobitu
zahvalnost i radost zbog vjernika odjevenih u narodne nošnje. Primijetio je kako je u novije
vrijeme sve manje onih koji prepoznaju vrijednost i ljepotu tradicionalnih nošnji te je kazao:
„Narodna nošnja je znak naše povijesti, kulture, tradicije, ali i duhovnosti. Puno toga je
utkano u nju. Nastojmo cijeniti to blago koje su nam predali naši preci. Ona nam govori o
našem identitetu, našoj vrijednosti i kulturnoj veličini. Ako ne znamo cijeniti svoju tradiciju,
nećemo poštivati niti sebe, a kamoli druge. Isus nas poziva da budemo oni koji će znati
cijeniti ono što nam Bog daje. Neka nas on prati svojim blagoslovom da budemo djeca Božja
koja vrednuju svoju povijest, narod i Boga te sve ono što od njega primamo.“

Izvor:

Požeška Biskupija