Već više od dva i pol desetljeća, svake godine, Hrvatska bira najuzorniju seosku ženu. Ove godine titula je otišla u našu BP županiju, u mjesto Ljupinu nedaleko od Nove Gradiške , u ruke Aleksandre Berić. Od sjevera, preko unutrašnjosti i otoka, do juga Hrvatske, kreativne, radišne, mudre i poduzetne, sve redom uzorne hrvatske seoske žene, ponos su svojih županija.

Uz ostalo evo što Aleksandra kaže „Pa ja to ne radim sama, uz mene je uvijek suprug Josip moji svekar i svekrva, mojih dvoje djece Barbara i Noa , svi smo mi zajedno, kada nešto treba, kada je veliki posao, nitko od njega ne bježi. Imamo farmu svinja 1000 komada godišnje i sve je uvijek prodano, a to prehranjujemo većinom dobivajući hranu s naših polja”. 

Ova mlada žena, dipl.agroekonomistica koja se ponosi i njihovom seoskom kućom namijenjnoj očuvanju baštine, ali i seoskom turizmu, dodaje „Suprug i ja smo iz radišnih obitelji i mi volimo raditi. Jer, rasli smo i odrasli s poljoprivredom, posjedujemo radnu kulturu. Možda bi se nas moglo svrstati u srednji stalež koji je nekada postojao. Primjerice, roditelji moga supruga cijeli život su pojoprivrednici , ali njima materijalno u životu i radu nije presudno. Sav novac koji su zaradili ulagali su u zemlju i poljoprivredu, ali nikako u neke luksuze ili slično. Moj suprug Josip i ja to smo naslijedili od njih i njegujemo stil života i rada kojeg smo stekli u našem obiteljskom krugu." 

Ima jedna jako dobra narodna poruka koju vrlo cijenimi uklapa se u ovaj tekst, citiram: "u životu radi ono što voliš i onda nikada kroz život nećeš morati raditi. Jer kada nešto voliš i u tome uživaš, to onda nije posao."

Berići su obitelj koja je aplicirala na državna sredstva i 50.000eura koje su dobili isključivo su uložili u izgradnju seoske kuće pod nazivom "Kuća moje baštine” u kojoj su vrijedne starine koje su čuvale generacije, od starog namještaja, ručnih radova, predmeta s kojima su se služili. Vrijednost kuće koja je karakteristična za gradnju starijih kuća u ovom kraju i vrijednost etno zbirke je nemoguće procijeniti. Berići je koriste za iznajmljivanje kao dodatni izvor prihoda, a tu su i uspomene koje čuvaju od zaborava. Na taj način iskazuju poštovanje prema predcima, ali i načinu života koji su živjeli, tradiciji Slavonije i sve to govori o prošlosti, ali i sadašnjosti našeg sela, a možda i o jednoj drugačijoj budućnosti Slavonije.

Danas žene na selu žive daleko ispod prosjeka koji je dostojan njihovog rada. Život na selu treba poticati na način da se osiguraju pristojniji uvjeti za egzistenciju, a Aleksandra usprkos nekim nedostatcima upravo u poljoprivredi, stočarstvu i seoskom turizmu vidi kvalitetnu i dobru ekonomsku budućnost za sebe i svoju obitelj. Čak 83 posto Europske unije čini ruralno područje a 30 posto svih poljoprivrednih gospodarstava vode žene.

“Vjerujem da u životu nikada ništa nije slučajno i upoznajemo ljude kakvi bi mi trebali biti, odnosno kakvi ne bi i da se trebamo mijenjati. Dakle, od svakoga možemo naučiti nešto samo se valja potruditi, slušati i puno raditi. Isto tako, iskreno mislim da čovjek kako zrači tako i privlači druge osobe“ rekla nam je na kraju razgovora Aleksandra, najuzornija seoska žena u 2024 godini, a naša topla preporuka je da ovu kuću svakako treba posjetiti i doživjeti priču koju su nam Berići ispričali.

 

zpp