KNJIGA ČETVRTA

DIO 91.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ljude ništa ne boli toliko kao nepravda za koju su uvjereni da im je nanesena. Prve reakcije su ljutnja i uvrijeđenost, koje prelaze s vremenom u osjećaj ogorčenosti. Ljudi koji ne razlikuju pravdu od prava, pokazuju ogorčenost nekim sudskim odlukama koje smatraju nepravednima. I to se može pojaviti u različitim međuljudskim situacijama.

Razlikujemo onu trenutnu koju prevladamo nakon određenog vremena i onu kroničnu ogorčenost koja muči osobu dugo vremena. Kada ljudi dožive nepravdu, osjećaju se nemoćno i to nas navodi na zaključak da je većina osoba pokvarena, nepravedna, egoistična kao što su baš takvi neki naši političari. I to nam može promijeniti poglede na cijeli svijet, jer shvaćamo kakva je ljudska priroda onih koji se zahvaljujući našoj lakovjernosti dokopaju fotelje. Stalno smo okupirani tim mislima i situacijama koje ne možemo zaboraviti. Sve to dovodi do nervoze, pa često reagiramo ljutnjom i zbog beznačajnih sitnica. Naša ogorčenost nije dobra niti za naš džep, niti za zdravlje, a niti za naše srce. Postali smo dvostruke žrtve. Ono što pored nepravde najviše boli je taj doživljaj nemoći. Moj roman je s izmišljenim likovima, ali je moja fantazija, fiksirala sam se na nepravdu više nego na ljubav koja je kozmička sila.

U bajkama uvijek na kraju pobijedi pravda i dobro. Dok to važi za bajke, u ovom našem modernom društvu stvarno smo svjedoci velikih nepravdi. Ali za pravdu se treba boriti, no i te bitke treba pametno birati. Ja sam pokvarenost političara prihvatila kao životnu činjenicu. I to ne treba zaboraviti, ali mi moramo političarima oduzeti na važnosti i na njihovoj moći. Prošlost ne možemo promijeniti, ali se iz svega negativnog može nešto naučiti kako bismo takve greške izbjegli u budućnosti. Ovolika inflacija koja se sada dogodila u našoj zemlji rezultat je rada političara, odnosno njihove nekompetencije i zbog toga svi trpimo, jer su nam smanjili kvalitetu života. I korisnije je da se sada fokusiramo na to da nitko nije Bogom dan i da ih možemo i trebamo promijeniti, kako bismo sebi omogućili bolja i ljepša iskustva, lagodniji i mirniji život. Oni su trebali zaslužiti naše poštovanje, ali nisu jer su bili lakomi i gramzivi, nisu nas uvažavali, nanijeli su nam puno nepravde pa je vrijeme da se izborimo za svoje pozicije, za samopoštovanje i poštovanje i tek tada život će nam biti ljepši....

Možemo mi to, zar ne, jer ionako želim vjerovati u bajke i da će zli ljudi na kraju biti kažnjeni i da će dobro ipak pobijediti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ