KNJIGA ČETVRTA

DIO 90.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Dogode se neki razgovori, neki događaji koji nas zamisle. Znate ono kada se osamite, pa sami sebi postavljate pitanje i borite se sami sa sobom, logikom, osjećajima, vizijom, stavom i pokušate pronaći odgovor. Potraje to nekada duže, jer nisu sva pitanja lagana.

U današnje vrijeme kada nam je svaka minuta ispunjena i kada pokušavaš ići pravim putem, biti pošten je najteže. Ili možda treba izabrati lakši put? Lutati prividom kojega mnogi smatraju životom, onih koji su podanici, onih koji drugima čine zlo i loše. Ja sam oduvijek nekako blentava, buntovna, tvrdoglava, djetinjasta, idealist, sanjar i u svemu vođena srcem. I tako ja ponekad razgovaram sama sa sobom, dajem si smjernice u ovom svijetu poremećenih vrijednosti, u suludom poretku stvari. Ovo je neki pogan svijet, poganiji od svake prljavštine koju imamo na rukama. I svi doživljavamo svakodnevno kojekakve blamaže. Ali nisam od onih nasilnih političkih spodoba i nastojim se uzdići iznad njih. Krvavo je i teško, ali ja propitujem i analiziram svaki dan. Ljude sam podijelila prema materijalističko -političkoj teoriji na one koje se može kupiti i da ne ostane kusura i na one s kojima se cjenkamo za siću jer su nam samo siću ostavili. I tretiram ljude kako su zaslužili. A najgori oblik očaja koji je zavladao u ovom društvu je sumnja da je uzalud živjeti pošteno. Zato ja pišem da bih svojom pojavom ljudima dala do znanja kako dišem, motiviram ih jer mislim da je to važnije od kratkotrajnih blagodati kojima ih daruju političari kao mrvicama sa svoga stola. Teška je ovo i ponekad besmislena borba i kao da jurišam bez imalo razuma. Ali nikada nikome neću dozvoliti da mi bilo što naređuju. I veliki ljudi su mi uzor, oni koji su ostavili traga kao dobri ljudi.

Poštujem ja svakoga, ali piće sa svakim ne želim popiti i ne želim se družiti s onima koji su nepošteni. Biram svoje okruženje, biram one od kojih učim da budem bolja. I mnogi me sada kleveću, optužuju me da pišem laži, a oni od laži i otimačine žive. Ali ja ću ipak ostati na strani istine, jer ih žalim zbog plitkosti njihovih umova i nikada neću biti ničiji poltron, nije mi to u genima. Oni su zombiji koji misle drugačije jer od toga imaju koristi. I što me više napadaju i kritiziraju sve sam sigurnija da mi zavide na mojoj snazi i karakteru, motivaciji. Njihov strah od istine je iznimno veliki, oni su invalidi razuma, slijepci u mraku koji žive po nalogu onih koji ih plaćaju. Ja sam se odavno oslobodila svih okova i samo ih žalim. Borim se s onima čiji um zna samo za nasilje, ali sam ostala uspravna i ma koliko me koštalo nema veće cijene od toga da ja imam svoju cijenu.

I nitko me nikada neće moći iskoristiti jer ja nisam slabić iako ponekad zaplačem. Moj obraz ruke i srce uvijek će ostati čisti, jer imam svoje kriterije i jer nazivam ljude i stvari pravim imenom.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ