KNJIGA ČETVRTA

DIO 82.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Često se pitam čemu služe dobri prijatelji, a odgovor zna najbolje saborski zastupnik jer on je sebi sve svoje prijatelje kupio. Oni mu sada smiruju srčani ritam i krvni tlak. I nema nikakvih problema što se jedna ulica u gradu radi pa prestaje raditi jer radnici gradilište napuštaju jer im grad nije isplatio novac.

Tu sada na scenu stupaju dobri prijatelji koji šire dezinformacije i štite ugled našeg gradonačelnika kako on eventualno ne bi doživio ne daj Bog šok. Uostalom, pa ne možemo sve imati staklena vrata na drugom katu gradske vijećnice da vidimo kako se činovnice dotjeruju, lakiraju nokte i šminkaju za vrijeme radnog vremena. Pa ne mogu one stvarno kakve bilo hodati po hodnicima, ne priliči to njihovom rangu. E sad, stanovnici ove ulice gdje su radovi zaustavljeni pizde jer gutaju prašinu i nisu otvoreni za iskustva te vrste. Stvarno su postali ogorčeni i nepovjerljivi i vele mi da im je dosta gradske vlasti. A kad malo sagledamo prošlost, moramo biti iskreni i priznati da nam grad stalno napreduje, toliko da zbog ovo malo prašine koje gutaju stanovnici ulice gdje su radovi prekinuti trebaju osjetiti veliko olakšanje, jer ih nije što god i gorega snašlo. To što se u ulici započelo pa stalo s radovima, ma dajte molim vas, to je samo privremeno.

Naš gradonačelnik je iznimno uspješan i sve bi on učinio za ovaj grad i njegove građane. Eto npr. i Silla je ovih dana vraćen na posao. Pa ne može se tek tako mesti s jednim direktorom koji i nije trebao završiti fakultet, već mu je, s obzirom na njegov veliki intelekt bilo dovoljno da kupi diplomu. Bilo bi vrlo ponižavajuće za našeg premilog gradonačelnika da ga sada ne ustoliči i na još veću i bolju menadžersku funkciju, kada su se već tako lijepo uspjeli dogovoriti i istrgovati. O tome koje je to pripetavanje bilo puno se priča po gradu, ali ja ipak za sada ćutim kao zalivena. Ma sve je tu legalno i nema tu ništa što nisu uspjeli istrgovati....Dakle, nemojte se sada vraćati na moja prethodna poglavlja; kada ljudi postignu kompromisno rješenje i prebrode sranja koja su napravili i mi se trebamo ostaviti svojih štetnih navika i negativnih osjećaja i dopustiti si novi početak u smislu da pokorno klimamo glavom i krenemo dalje.

Stvarno je dosta toga da trošimo svoje vrijeme i snagu i da oživljavamo ono što nikada nismo imali, što su nam pohlepnici oduzeli. Svi smo mi drugačiji i nema dvije iste osobe na svijetu. Budimo realni i prestanimo sami sebe balzamirati. Dakle, od sada pa nadalje samo pozitiva i nemojte čekati da vam zavuku ruku u džep političari, već im sami dajte i to malo siće što vam je ostalo. I prestanite biti mučenici i valjati se u samosažaljenju. Sve u svemu, nikom nije ljepše neg' je nam' i tako nam je svaki dan. A inflacija sve veća. Političari sve bogatiji i nemilosrdno grabe. Ne svi dakako, samo neki.

I onda malo odleže u ćorki i nakon toga opet sve ispočetka. Zato mi i imamo staklena vrata na kancelarijama drugog kata gradske vijećnice i zato nemamo asfaltirane i uređene ulice. Uostalom, nekada su to bili prašnjavi puteljci i nikome nije smetalo malo prašine, ajte molim vas pa nije to brvno u oku glasača koji su ukazali povjerenje nesvrstano nezavisnima. Znate onu "Kruha i igara", a ako nema kruha, "jedite kolače!" Sve u svemu ovo je samo jedan mali dio sranja o kojemu sam pisala u ovom poglavlju. I sada jedna od najbezveznijih prijetnji mi je ona da će me pojesti mrak. Pa zar već nije? Mislim na sve nas. Ova politička trgovina je pojela sve nas i oblizuje se. Ponekog kao Sillu ispljune natrag jer se pokajao za svoje grijehe i neposlušnost, a saborski zastupnik se polako raspada, jer je puno pojava zbog kojih ga mogu ucjenjivati ovi koji su spremni na jogurt -revoluciju. U pohodu na vlast, politička trgovina je ta koja ne ugrožava već širi vidike u režimu koji se ipak polako urušava. Od ogromne je važnosti upotrijebiti određene alatke jer najbolje je i najlakše još uvijek krasti, lagati i lažno obećavati. I mlatiti o tome da će nas pojesti mrak. Samo što svi jako dobro znamo tko iz mraka iskače i tko će se na kraju u mrak vratiti. Zato i propadamo. Jer se sve događa mimo zakona. Lopovi koriste moć za krađu novca, a zatim taj novac koriste za krađu moći.

Na vlasti su u našoj sredini prevaranti i kriminalci iz sjene. Mašinerija je to koja je zlouporabila javne funkcije u privatne svrhe i oni ne predstavljaju prijetnju sistemu jer su sistem. Igra tajni, dilova i trgovine etiketiranih plaćenika. Vlast, naravno, privatizirana, a kad ne uspije novcem ostaje nasilje. Ako se novcem nešto ne može kupiti, može prijetnja mrakom. A meni je mrak odavno pao na oči zbog njihovih nedjela. I džaba vam da mi se prijetite, jer u mraku ste vi kradljvci i poltroni. U mraku tuđeg interesa i tuđeg izmeta. U slast vam bilo.Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ