KNJIGA ČETVRTA

DIO 68.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ti naši političari o kojima ja pišem su baš neka čudna sorta i u odnosu na njih mi živimo dosadne živote, a njima je svaki dan zanimljiv. Njihovim profilom bi se uz psihologe trebao pozabaviti DORH i neke druge financijske institucije koje bi im ispitale porijeklo imovine.

Njihove vrline su javne, a poroci tajni. Oni u odnosu na sve nas imaju brojne povlastice, pristojne plaće, žive u rezidencijama, jeftino se hrane u parlamentu, ali zato ne bi trebali imati pravo na neodgovornost. Gdje je kod političara granica između javnog i privatnog? Imati ljubavnicu za njih je pitanje prestiža, a ne narušavanje ugleda. I nema tu nikakvih senzacija, sve to ide uz njihov mandat. Glasovite izlete u ženski svijet oni čak nemaju niti potrebe objašnjavati javnosti. Bitno je da im njihove supruge opraštaju, a narod o čijem se trošku "fukaju" ionako dura sve. I narodu je sve to neoprostivo. Kao i traženje i uzimanje mita i sjedenje tri mjeseca u pritvoru. Njima ništa ne može naštetiti političkoj karijeri. Pa i oni su samo ljudi od krvi i mesa. Nekako se stječe dojam da je sada politika parada kriminala, laži i seksa. I to zabavlja narod i odvlači ga od onog što ga muči. Svi znamo da korijeni razvrata potječu još iz doba Napoleona koji je svoju moć obilato koristio i u ljubavničkim pothvatima. Prema onoj Kissingerovoj tvrdnji, moć je najjači afrodizijak.

Neki dan sam čula kako je jedna dama koja se valjda prepoznala u mom tekstu, a ja pišem izmišljen roman, popila šaku tableta za smirenje i gotovo je dobila živčani slom, dok je u isto vrijeme mužjaku i preljubniku popularnost porasla za dva posto. Nije puno, ali i to malo ga raduje. Bitno je dodvoriti se puku i da ima "konsenzusa". A mi smo iz dana u dan svjedoci kako živimo sve gore, afere se nižu jedna za drugom i one ljubavne i ove druge. Ma ljudi moji, prirodno je da se ljudi zaljubljuju i odljubljuju. Ali tu bi ipak morao postojati neki red. I neka pravila ponašanja, pa kad uđu u tuđi teritorij da to ne plaća puk. Ovako jebu oni, a mi svi u Hrvatskoj najebali i standard nam sve niži.

I tako mi urbani proleteri sve siromašniji i sve gladniji, a političari imaju sve više. Po onoj tražili ste - gledajte! Gledajući iz moje perspektive svi smo otišli u dvije lijepe pm.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ