KNJIGA ČETVRTA

DIO 35.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Jasno izricanje mišljenja, osjećaja pa i osude nepravilnosti pomoći će i nama i našoj okolini, čak i ako svi ne misle poput nas. Izreći svoje protivljenje na neugodne i ružne događaje mnogo je bolje nego šutjeti i očekivati da drugi pročitaju naše misli. Ipak, pred moćnicima češće šutimo i ne iskazujemo svoje ne slaganje s njihovim postupcima. Zašto čekamo da problemi nestanu, zašto izbjegavamo sukob o nekim neugodnim stvarima kojima smo svi svjedoci? A neki političari sve su sebičniji i sve prezahtjevniji, ne cijene narod.

Tako mnoge pritužbe ostaju neizgovorene, a političari i kada su uhvaćeni s prstima u pekmezu ne žele preuzeti odgovornost. Mene su u mom životu političari često demonizirali, ali bez obzira na to ja sam se trudila govoriti istinu. I bez obzira što su me loše tretirali ja sam ih uvijek znala osramotiti, jer prezirem iz dubine duše nepravdu. Za mene su kradljivi političari čudovišta i njihova uloga u našim životima sve je manja. Oni su sami sebe svojim ponašanjem i lakomošću gurnuli u bolne situacije, ali ne dopuštaju nikakve  rasprave i sukobe, jer sve interpretiraju na svoj način. I na taj način oni narod samo još više provociraju, a ja se samo pitam do kada ćemo svi šutjeti i durati? Da bi smo došli do boljeg rješenja za sve nas koji ne živimo na visokoj nozi poput političara nužan je povratak u našu stvarnost i njihove fantazije o lijepom životu potrebno je razbiti iskrenim razgovorom, iskrenim neslaganjem s onim što nam i koliko nam čine. A preduvjet razumne rasprave je obostrani osjećaj odgovornosti, jer samo tako naše svađe neće završiti  verbalnim i psihičkim nasiljem pa i terorom. Ako bježimo od rasprave s političkom mafijom, ako bježimo od sukoba s onima koji kradu od nas i stalno nas lažu znači da kao narod poričemo sami sebe, ono što nas čini osobama kakve jesmo. Pri tome često zaboravljamo da su  sukobi s tima i takvima  u konačnici ipak neizbježni pod uvjetom da smo spremni osuditi ih uz argumentirane dijaloge. Rasprava s takvima omogućiti će nam da redefiniramo svoje potrebe, a možda i oni shvate da je njihov odnos prema narodu bio krajnje nakaradan. Jer nemoguće je s tim i takvim osobama biti u harmoničnoj vezi. Mislim da je stvarno bilo dosta da njihove potrebe budu iznad naših, jer nisu oni ništa vrijedniji od nas. Zvuči paradoksalno, ali dok svi mi ne ustanemo i ne suprotstavimo se političkoj mafiji, dok ne nađemo zajedničko rješenje, mi ćemo i nadalje tonuti, a oni će plivati sve bogatiji.

Nekako mi je sve više političara u 'Rvackoj nalik sicilijanskoj mafiji. Oni su se proslavili boravkom u Remetincu, a mi nismo u stanju da ih likvidiramo. Vlast negira njihovo postojanje, što je rezultat krajnje nesposobnosti ili potrebe da se zaštite moćne političke i ekonomske strukture  povezane s organiziranim kriminalom. Ima tu sličnosti s mafijašima iz filma Kum, dobro su organizirani, premreženi i lopovi su to koji su uvijek izvan zakona, oni su si osigurali prostor djelovanja i zaštitu sve do vrha. Te interesne skupine imamo i u našoj sredini i upravo su oni zaslužni što se u rukama pojedinaca akumulira politički i ekonomski kapital. Njihovu povezanost nije teško istražiti i vidljiva je u smislu neprobojnih struktura s kojima se susrećemo svakodnevno. Svi pojedinci koji su nešto prigrabili za sebe nekome nešto duguju i nema nezaštićenih. Svatko tko je do svog kapitala došao tako da mu je netko pomogao ili posredovao je neka vrsta dužnika dotičnom saborskom zastupniku. Ti ljudi žive od klasičnog podzemlja koji takve stvari ne zaboravljaju, jer im je to zapravo najsigurnije ulaganje. I u svojim rukama drže skoncentrirano puno toga. Tako naš saborski zastupnik uživa političku moć  i nije sporno da će još neko vrijeme tako i biti. Trenutna vlast u našoj zemlji je te i takve opasno podcijenila i takvi mafijaši su ušli i u legalne poslove, daleko od očiju javnosti. Mehanizam za borbu protiv tih i takvih imamo - SOA je tehnički dobro opremljena, ali je pitanje imaju li sposobne kadrove da se uhvate u koštac s ovakvima i da li izostaje politička podrška za rješavanje problema zvanog saborski zastupnik koji se stalno nudi da bude žetončić nesposobnoj vladi. I tako ja mislim od Domovinskog rata pa na ovamo sve vlade su bile nesposobne, ili im je iz nekog razloga odgovaralo da ne ulaze u ovaj problem. I zato naš saborski zastupnik se i nadalje koprči po našoj sredini. Mafije u Hrvatskoj ima, ma koliko svi šutjeli o tome.

 I zato je konačno potrebno da jasno kažemo svoje mišljenje kao građani, da osudimo nepravilnosti i da se prestanemo bojati sukoba i osvete tih i takvih pokvarenih političara. Dosta smo živjeli u strahu.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ