KNJIGA ČETVRTA

DIO 32.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Živimo u nekom opasnom vremenu u kojemu dio nepoštenih političara sprječava građane da ostvaruju svoja građanska prava, a sve što rade ne odgovara slobodnim i poštenim postupcima. I uzalud građani kritiziraju sve teži život, pad standarda i ozbiljno argumentiraju kako nazadujemo u svemu pa i u demokratskim slobodama.

Mjere koje poduzimaju neki političari marginaliziraju malog čovjeka, ali i cijelo civilno društvo, pokušavaju utišati neovisne medije, isključuju prave oporbene političare i sve to nije u skladu s onim za što smo se borili i što smo očekivali. Mene je nedavno čak jedan tzv. neovisni političar (čitaj komad budaletine)optužio da sam strani agent, zaprijetio mi je, jer se kaže prepoznao u mom tekstu. I uzalud ja naglašavam da su svi likovi u romanu izmišljeni, kad dotični svojim primjerom dokazuje nešto sasvim drugo. Stoga i nije čudo  što iz dana u dan napredujemo u nazadovanju! A incidenata je bezbroj o kojima bih mogla pisati. Od uvaženog učitelja koji radi i prima uredno plaću, ali u isto vrijeme traži i dobiva mjesečnu socijalnu pomoć od 2000 kuna, čak donosi i račune za struju i ostale režije da mu se plaćaju, pa do sukoba gradonačelnika i dogradonačelnika izmišljenog grada, smanjivanja ovlasti, odbijanja da se potpisuju neki sumnjivi dokumenti. Naši nezavisno zavisni se u posljednje vrijeme sve glasnije i sve grublje vrijeđaju i psuju jedni druge. A lokalni kriminalci koji su poznati kao "mokrićka javna kuća" zastrašuju građane uz otvoreno dilanje lijekova za podizanje raspoloženja. I nikome ništa. Oni koji tvrde da smo mirna i demokratska sredina su ipak nervozni i u strahu od gubitka vlasti. Živimo u gradu pravne nesigurnosti i sve je to paradigma jednog političkog stila ljudi na vlasti koji nemaju ništa od političke kulture i onoga što bi značilo razumijevanje i potrebu da i drugi iskažu svoje mišljenje. Naš saborski zastupnik je agresivan čovjek i uvijek želi dominirati i takav je stav zauzeo prema političkim protivnicima.

Samo da vam kažem da oni koji su uspostavili najvulgarniju mržnju i govor  sada trenutno vladaju ovom sredinom, što je najgora moguća varijanta čak i za one koji su im dali svoj glas vjerujući u njihove laži. Ako se iz dana u dan vlastoljubivo i samoljubivo, bez da ih itko ometa, koriste razni huškački jezici za one koji im se drznu suprotstaviti, oni nikada neće dozvoliti normalnu komunikaciju. Mržnja i nasilje je u epicentru vladavine ove političke opcije koja misli da će trajati vječno.

I tako je u ovom gradu velika konfuzija s kombinacijom netolerancije. Nekako mi se čini da su oni osim verbalnog spremni i korak više učiniti samo ako im se netko ispriječi na njihovom putu krađe i kriminalnih radnji kojima smo svi svjedoci. Riječ je o ekstremu koji je po definiciji patologija. I uzalud im priča da je s njima grad u zlatnom dobu. Malo morgen. Grad smo opasnih ljudi u kojemu se događaju neke ne baš lijepe stvari i pojave, incidenata za opis koliko ti srce želi. A  mali narod sve nemoćniji, ali i sve gnjevniji i dosta im je da trpe ljude koji nam svima čine štetu. Stvarno nam je dosta ovog političkog nasilja, buđenje svijesti je polako počelo i odnos države prema kriminalu izaziva sve veće negodovanje i snažnu želju za promjenama. Dosta je mafije koja naš proračunski novac troši kako hoće, a narod jedva spaja kraj s krajem, dok u isto vrijeme oni imaju sve više i više. Oni nemaju pravo na to, a posebno nemaju pravo ljudi u državnim institucijama ne činiti protiv tih i takvih apsolutno ništa. Posao bi im trebao biti sprječavanje kriminala. I dosta je laži i praznih priča, vrijeme je da stanemo na put korumpiranoj političkoj mafiji.

Hoće li išta konačno odgovorne navesti na razmišljanje, jer sve ovo što nam se događa zahtijeva hitnu reakciju. U naizgled mirnom gradu na vlasti je kriminalna hobotnica kojoj "organi gonjenja" nikako da stanu na put.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ