KNJIGA ČETVRTA

DIO 28.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ja još uvijek razmišljam o onom trenutku kada je u našoj sredini sve otišlo k vragu. Voljela bih vratiti vrijeme i zbog svih nas da je sve drugačije. Biram pametne riječi i zamišljam drugačiji ishod od ovoga sada. Ali greške se događaju, shvatila je to većina nas. I svi smo se zbog nekih svojih odluka osramotili. Ali, ja mislim da se sve događa s nekim razlogom.

U ljudskoj prirodi je da ne volimo promijene, zato je 3000 ljudi glasovalo tako kako je glasovalo, jer nisu htjeli da svi mi napravimo zaokret u životu. I ostavili smo na vlasti one koji tako uporno lamaju i zato smo sada kao sredina tu gdje jesmo, a neki na krilima vlasti i nadalje profitiraju i prave karijeru od koje glava boli i uši otpadaju. I što god da nam se dogodilo umjesto pitanja zašto baš nama, postavimo si pitanje kako nam sve ovo može poslužiti? Život nam donosi puno zanimljivih trenutaka i vrijeme stvarno brzo leti, ali svi mi nikada ne razmišljamo koliko je vrijedna svaka sekunda, minuta i sat koji su proletjeli. Dakle, ne treba zbog grešaka očajavati, ali treba izvući pouku i tražiti način korekcije, jer stvarno ovdje ništa nije kako bi trebalo biti. Onaj tko je pogriješio nije smogao snage da prizna vlastitu grešku, nije se pokajao, nije odustao od političke funkcije. Da budem posve iskrena, ne krivim ga za to, krivim budale koje su mu dale glas da nastavi tako i dalje. To smatram neoprostivim i zato neka sada pate i umorni su od ove miš-maš situacije. Ovako nikada nećemo postati uspješni, jer najvažniji zadatak u svom životu nismo znali odraditi kako treba.

Zavarale su vas nečije laži, nečije ideje koje nikada neće biti realizirane, jer mu na putu stoji velika prepreka i sve se teže nosi s tim, ali uporno i dalje radi poslove koji koriste samo njemu i njegovim poltronima, a ne svima nama. Mislim da svi oni koji su glasovali tako kako su glasovali ne cijene sebe, nisu u sebi  formirali čvrsto uvjerenje da treba birati poštene kako bismo izbjegli greške iz prošlosti. I tako nismo ništa promijenili. Ono što nas život uči je činjenica da se sa zahvalnošću odnosimo prema vremenu, jer svaka sekunda i svaka minuta koja prođe više se nikada neće vratiti. Popušili smo mi dragi moji, sa saborskim zastupnikom i neovisno-ovisnim ljudima u ovoj našoj gradskoj sredini, nema tu harmoničnih odnosa, jer nas ne cijene, jer ne njeguju pošten odnos prema radu i svim ljudima pa i onima koji razmišljaju drugačije od njih. Idemo krivim pravcem, bez znanja, istine, mudrosti i stalno idemo iz jedne u drugu grešku, a te su greške sve različitije.

 Ima nekih grešaka koje su me dovele do toga da sam jednostavno dirnuta svojom naivnošću, ali sam zbog njih stekla neprocjenjivo iskustvo. Ispratila sam svaku vlast, mahnula im na odlasku i sebe ne smatram žrtvom sudbine jer radim i pišem ono što želim i osjećam. Ne bojim se osude tih i takvih pokvarenih govnara, koji su činili loše, ali nemaju snage priznati svoju krivicu i nisam zabrinuta, jer sve prolazi. Ljudi u ovoj sredini šute jer se boje da će ostati bez posla, a onda i bez novca pa neće voziti novi automobil kao Gargamel, neće imati lijepo uređenu kuću poput Žljebe, neće poput Radička moći naći mladu i atraktivnu partnericu, ili poput Ane neće uspjeti vratiti ono što smatraju svojim, saborskog zastupnika koji sada mora plaćati skupe odvjetnike kako bi ga izvukli iz govana. Ja ih sve žalim. Žalim ih, ne zato što su u prošlosti napravili greške koje sada utječu na njihov životni put, žalim ih što nemaju hrabrosti priznati da su pogriješili pa na taj način sada kažnjavaju i nas. I tako nas drže u krugu koji je nemoguće prekinuti. A ljudi kao ljudi, oni su uvaženom saborskom zastupniku oprostili i tri mjeseca provedena u istražnom zatvoru, jer su mislili da je spreman promijeniti se. Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud. I zato će on u konačnici biti osuđen na nekih godinu dvije robije radi mita i korupcije, ali nitko mu neće uzeti ono što je stekao tako kako je stekao, a mi ćemo i nadalje biti prosjaci koji jedva podmiruju režije. Ali tko nas šiša, kada ne znamo misliti svojom glavom, tako nam i treba.

I Ana će vratiti sve što joj pokušava uzeti bivši suprug, našla je način, on će i nadalje u ovom gradu biti osuđen da živi od socijale, ali to nas sve skupa neće izvući iz gliba. Tonemo sve dublje i dublje. Mi smo samo jedna karika u lancu, a uz tako usku povezanost (ne)ljudi, rizici od štete su sve veći. Osoba na vrhu lanca se usrala i sada od probavnih smetnji pati cijeli sustav, a o nezakonitim radnjama koje se događaju ja bih stvarno mogla pisati u nedogled. Sorry, ali očito je redoslijed  čišćenja ovog našeg kontaminiranog prostora od najveće važnosti. Dok god sve metemo pod tepih ne činimo uslugu sami sebi.

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ