KNJIGA TREĆA

DIO 52.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako je ploča skinuta ispred gradskog centralnog komiteta i sada joj se traži drugi adekvatan prostor. Dio braniteljske populacije naravno bio je dostojanstven, a dio po običaju govnari, no mi već znamo kako će tko reagirati u ovom gradu jer se jako dobro poznajemo.

No, pustimo na trenutak ploču, ajmo mi na našeg savjesnog saborskog zastupnika koji je pred Božić našao načina kako da uštedi u gradskom proračunu, ali ako ste pomislili da i nadalje neće dijeliti honorare za savjetnike i konzultante, krvavo ste se zajebali. Naime, taj premudri čovjek dosjetio se kako godinama nakon Domovinskog rata u montažnim kućama živi gradska sirotinja i sada treba donijeti odluku da se te kućice prodaju. Zanimljivo, tu će se u proračunu namaknuti neka sredstva, a jadni Romi koji tamo žive ukoliko nemaju da plate te kućice, preko noći će biti deložirani. Toliko o tome da su svi u ovom gradu našem gradonačelniku bitni. Najvećim jadnicima treba uzeti i ono malo što imaju, kako bi se honorari mogli podebljati i platiti računi zubarima za usluge pravljenja zubi kako bi neki mogli jesti meso, a ne kašastu hranu.Trideset i osam godina sam u novinarstvu i primijetila sam da se u ovom gradu desetljećima imitiraju odluke i zakoni napisani kako bi samo pasali onima koji su na vlasti, a naši klinci odlaze raditi van jer ne žele da ih se tretira kao majmune u zoološkom vrtu. I kada tim seronjama zine dupe za još većim profitom, tada se prodaju gradske nekretnine. Za mene su to sve lešinari i uskoro nećemo iz gradskog proračuna plaćati samo usluge zubaru već i šminkanje onih privilegiranih koji žele izgledati atraktivno.

I polako se rasplamsava gnjev za ugnjetavače pogotovo kod sirotinje koja živi u prognaničkom naselju. A dotični misli da je veći i od Napoleona. I sada ti amateri koji s vremena na vrijeme i ubodu neki posao uvjeravaju nas da im vjerujemo jer su reformisti. Sve u svemu ovo je vrhunski reality show na hrvatski način. Naše je jedino da ga hvalimo jer je Bogom dan. A neraščišćeni računi se gomilaju, dok on pljucka i piša po onima koji su mu dali povjerenje. S vremena na vrijeme on nešto i kaže, a da ga nitko nije povukao za jezik, onako izdaleka i gdje god nađe mjesto on izrazi svoj prezir i aroganciju prema sirotinji. U isto vrijeme  je u skupocjenim odjelima, nosi brend perje i svima nama pokazuje kako poštenim šljakanjem nikada nećemo moći zaraditi kao on. U životu postoje oni koji su nešto uradili, čitaj zaradili, krađom i  svi mi koji smo nitko i ništa jer živimo od rada. Baš smo se podijelili u dva tabora, nepodobne koji nisu glasali za velikog nam gradonačelnika i njegove podrepaše. A jebote tih podrepaša iz dana u dan sve više i uz klasične alate demokracije održavaju dotičnog na vlasti i sprovode silu. Drugim riječima, meni tu nešto jako nezdravo smrdi, dok se foteljaši zabavljaju na račun sirotinje.

U stara vremena neki su zbog svojih zlodjela bili kažnjeni tako što im je odrubljena glava, a neki su morali nositi staru naslijeđenu iznošenu odjeću. Ih, nostalgija za prošlim danima i vremenima, zakonima ima svoje prednosti, ali ne za sve. Stoga se u ovom 21. stoljeću u našoj sredini po izmišljenom receptu samozvanog Boga piše nova Biblija, bez ikakve mogućnosti debate. I nikoga ništa naša vlast ne pita, sila je to  koja gura svoje ideje, svoje projekte, ali samo one gdje vide da imaju vlastite koristi. Opozicija u gradu nula bodova. I tako se pristalice našeg velikog vođe bogate, a svi mi ostali izgleda da smo lijene bube, a ako ne progutate ovo što oni rade ovih dana svakako ćete dobiti klistir i tako će započeti vaša zdravstvena terapija. Pa i u Svetom pismu piše da moramo poštovati ljude koji nas vode. Prevedeno, tako se bijeda naziva kupovnom moći, a besposlica ljenivost i nitko vam ne garantira da ćete sačuvati zdrav razum ukoliko budete pratili baš sve što ovi, zaklinjujući se u poštenje, rade. Jer ovi koji su trenutno na vlasti u gradu poštuju samo bezakonje i nikome ni zašto ne odgovaraju. I njihovi računi su stalno debeli i profitabilni, a mi natežemo od mjeseca do mjeseca.

To je zapravo princip kapitalizma, zakon jačega, bogaćenje bez granica, bezgranično i bez odgovornosti, a sve na račun gradske sirotinje, a kobajagi su štedljivi pa idu i na prodaju prognaničkog naselja kako bi prikrili svoje vlastite troškove. Fali još samo topli kazan i grah na centru, a i još neke mjere. Sve u svemu, 'ko nas jebe, sami smo glasovali za legalan način da se bogatima udjeli ono što se sirotinji oduzme i to sve  po zakonu i volji jednog čovjeka izmišljenog u mom romanu. Što se može, između dva zla smo birali ono koje manje boli, ali ipak boli sve nas po sredini novčanika.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ