KNJIGA TREĆA

DIO 46.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

No, gradonačelnik i uvaženi saborski zastupnik nije baš bio u najboljem raspoloženju, a kod njega je sjedio u uredu i Gargamel nekako se vrpoljeći na stolici.

- „Hoćemo li imati kolegij ovaj tjedan?” - upitao je Žljeba.

- „Ma ne trebamo mi ništa dogovarati, dok ne otkrijemo tko mi sere iza leđa.” - odvratio je ljutito gradonačelnik.

- ”Ja mislim da je nekima vrijeme da odu iz ove gradske vijećnice, neka si traže posao kod privatnika pa će vidjeti kako se krvavo i teško zarađuju novci.” - mudrovao je koordinator za branitelje.

- ”Baš tako, Žljeba miči neke, valjda na nekoga sumnjaš.”

- „Ti reci, ja ću odmah krenuti u akciju.” - pomirljivo je rekao Žljeba i nije mu na pamet palo da spominje razgovor sa šeficom računovodstva. Koja je uzgred budi rečeno znala itekako dobro pospremiti neke račune van pameti u razne stavke iz proračuna pogotovo ukoliko se radilo o računima za usluge zubara, jer lijep i očaravajući osmijeh je razoružavajući i u današnje vrijeme nije dobro kad zineš da nemaš sve zube, a kada su oni porculansko bijeli, e to nema cijene.

- „Ja mislim da treba razbucati pravnu službu, ima vas tu previše, uostalom onaj koji se drznuo i spomenuti da mu se ne sviđa postavljanje ploče s ćiriličnim natpisom ispred gradske vijećnice, nema što raditi u državnoj službi, pa mi smo za suživot.” - pametno je rekao koordinator za braniteljska pitanja koji je kao savjetnik primao izdašna sredstva iz gradskog proračuna.

- „Žljeba odmah to raščisti, imamo mi onih s naše liste koje trebamo uhljebiti, jer su me podržali na izborima i koji mi čuvaju leđa, a ti kojima se ne sviđa kako ja radim u svom gradu neka si traže drugi posao kad su toliko sposobni.”

- „Dobro, poduzeti ću mjere.” - rekao je Žljeba i odgegao se iz kancelarije.

- „Ne samo mjere već i korake.” - dodao je Gargamel, oliti prevažna ličnost u gradu kojemu nikako nije odgovarao nadimak Grga čvarak, jer čvarci su inače kod nas u Slavoniji žilavi, a ovaj je bio toliko ljigav pogotovo od kada su vidjeli koliko je honorara uzimao iz gradskog proračuna, pa im se želudac prevrtao kada ga vide u svojoj blizini. Stvarno čovjek mora imati dobar želudac da bi ponekad provario nečije postupke i riječi koje su van pameti.

- „Žljeba će to riješiti.” - rekao je gradonačelnik tješeći sam sebe.

- „Mora, sve koji nisu uz nas, a mi smo vlast treba šikanirati i zgaziti tako da više nikada nikome ne padne na pamet da kritiziraju naše postupke. Zamisli, oni nama pišu tu nekakve prosvjede i usude se potpisati te dopise, a u isto vrijeme lagodno žive primajući braniteljske mirovine. Ja najbolje znam kolike su te mirovine i vi za vi toga ima da šute, doduše ne daješ im ti mirovine, već država, ali bez obzira na to, ti si sada u ovom gradu veći od Boga i ima da muče i šute, da ne pisnu.”

- „Ti si moj savjetnik za branitelje, sada ih ti umiri kako znaš, laži da je to nalog s vrha.”

- „Ma neće popušiti tu laž, nešto ću ja drugo napraviti, a ti se nemoj očitovati na taj dopis dok ja njih ne primirim, glupi su oni  progutati će što im ja kažem. Uostalom stavit ćemo tu ploču na drugo mjesto neka se oni samo pjene.”

- „Moraju, neću još otvarati rat i na tom frontu. Riješi to kako znaš.”

- „Pa vidiš da ovi tupsoni iz HDZ-a šute, mlaka su oporba, kao da ih nema u gradu, prema tome sve će se to stišati i pokriti će prašina i ovu ploču.”

- „Ma trebao sam ja uz Papu dati napraviti spomenik Vladiki tek toliko da im pokažem tko sam ja i da mi u ovom gradu nitko ništa ne može.”

- „Ma ne samo u gradu niti u državi. Jači si od Boga.” - mudro je zborio savjetnik za branitelje razmišljajući jedino o honorarima koje je redovito dobivao i tako lagodno živio na račun poreznih obveznika grada.

- „Vidiš da su se i novinari stišali, nitko više ništa ne piše o meni. Ja sam promišljena osoba i znam kako i s koliko koga utišati.” - dodao je gradonačelnik i saborski zastupnik.

- „Ma ja mislim da bi ti trebao negdje  postaviti i ploču na kojoj će pisati da si gradu dao bazene, neka velikim zlatnim slovima bude za sva vremena upisano tvoje ime i prezime.”

- „Misliš?”

- „Daj čovječe jebi ih u mozak sve; uostalom dali su ti povjerenje i narednih četiri godine možeš raditi što hoćeš, a i mi svi koji smo bili uz tebe.”

- „Možda imaš pravo. Ovo je moj grad i ja sam im dar s neba.”

- „A kako ide postupak protiv tebe?”

- „Sve je OK, izvući ću se ja i nadalje ću brojiti novce dok će neki biti gladni kruha. Te prosjake treba naučiti poslušnosti i gotovo.” - samouvjereno je izjavio naš uvaženi gradonačelnik i saborski zastupnik koji je već isprojektirao novi projekt od kojega glava boli i uši otpadaju.

Baš smo zlatni grad.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ