U Gunjavcima i Drežniku, kažu njihovi stanovnici, sviću najljepše zore i najugodnije su noći. Oduvjek su se ovdje žitelji bavili poljoprivredom, no uz radove u polju i vrtu, svoj kruh su zarađivali i obrađujući drva u obližnjoj šumi.U nekadašnje doba svako domaćinstvo je imalo krave i svinje, a danas povrtnjake i voćnjeke imaju povratnici iz pečalbe. Ljilja Nikolić i Marija Vukšić, rekoše nam da je ovdje prelijepo, no morali su u Njemačku "trbuhom za kruhom". Antun Akmačić -Čeber vratio se iz Australije, a Ivan Vlaović iz Austrije. On i supruga Manda imaju prekrasan povrtnjak i voćnjak, ovce - sve za svoje vlastite potrebe. Životna cesta ih je dovela ponovno u rodni kraj.Na rodnom pragu je najljepše!

Gunjavci i Drežnik ponosno stoje i čekaju da se vrate njihovi mještani koji su se rasuli po svijetu. Čekaju da se vrate na livade iz djetinstva.U Drežniku mještani njeguju tradiciju i čuvaju od zaborava izvorne pjesme i plesove. Lijepo da ljepše ne može niti biti. No,Gunjavci i Drežnik su uz marljive žene zaljubljenice u cvijeće poznati i po još nečemu .Dragan Akmačić nam u šali reče - po "vincigerzima" neženjama, nije da su ženomrzci, ali...neću komentirati što sam sve jučer poslijepodne čula i slatko se nasmijala! I u Gunjavcima i u Drežniku bunari su puni pitke vode,ali nema dječjih žednih usta. E, pa neženje, vi ste sada na redu. Pokažite se! zpp