Hrabrost mu je ime
Stjepan Matijašević iz Baćindola doslovce je svjetsko čudo. Nevjerojatna snaga, volja i motivacija krase ovog nasmijanog gotovo nepokretnog mladića koji se hrabro bori sa svojom bolešću. Baveći se boćanjem, a (boća glavom) osvojio je brojne pehare i medalje. On je primjer kako zidovi postoje u glavama onih koji lako odustaju od svog cilja i samog sebe. Stjepan je rođen bez jednog gena i zbog toga njegovo tijelo rapidno propada. Stjepan vjeruje u sebe, on pomiče granice nemogućeg i svojim srcem pobjeđuje strahove i predrasude. Njegovoj ustrajnosti dive se i osobe s invaliditetom, ali i svi mi koji ne želimo priznati da vjera u samog sebe puno znači.
Stjepan uživa i crtajući, a sve što naslika poklanja svojoj mami Đurđici koju voli najviše, jer s njom djeli sve svoje trenutke i dobre i loše. Veliki je ljudski duh, a Stjepan je vrijedan spomena i da od njega učimo kako se boriti za svaki novi dan...