Uspjeh u politici ima svoju cijenu. Političari u Novoj Gradiški, čini mi se, ulaze u "način preživljavanja", postaju defenzivni, otuđeni od vlastitih emocija i manje sposobni za empatiju.

Neki lideri, o kojima ne želim previše govoriti, patili su od tzv. Hubris sindroma poremećaja uzrokovanog moći, koji karakteriziraju pretjerani ego, prezir prema tuđim mišljenjima i gubitak kontakta sa stvarnošću. Sve to sa željom da nam dokažu kako su upravo oni ti koji trebaju voditi Novu Gradišku u svjetliju budućnost.

To nas sada košta više od 200 tisuća eura bačenih na dvoje izvanrednih izbora. Ta sredstva mogli smo u Novoj Gradiški puno bolje utrošiti. Kakav političar treba našem gradu legitimno je i aktualno pitanje. Ono bi u trenucima ispunjavanja glasačkog listića svim biračima trebalo biti na pameti. Ali vidjeli smo da nije tako.

Nažalost, mi u gradu bili smo osuđeni na manipulatora, šarlatana i prodavača magle, a on i njegovi poltroni i uhljebi nisu imali baš puno pozitivnih ljudskih osobina. Karakterne osobine temelj su politike, ali i svega ostalog. Iskrenost, marljivost, predanost, poštenje, pouzdanost, transparentnost i odgovornost samo su neke od poželjnih osobina. Bahatost, umišljenost i arogancija nisu. Političara narod treba vidjeti kao jednog od nas, istinskog predstavnika građana koji je došao do političke odgovornosti. Takav pojedinac osjeća bilo naroda i zna što narod želi.

A nama se stvarno sve ovo u Novoj Gradiški nije smjelo dogoditi. Dogodilo se, barem dijelom, zbog niskog morala te lošeg kućnog i obrazovnog odgoja političkih vođa koje neću i ne želim imenovati. Kućni, školski i vjerski odgoj nalažu da se ne krade. Korupcija i mito nikada se ne bi događali kada bi postojala svijest da krađa i otimačina nisu dopušteni.

Naš grad, čini mi se, pun je sličnih političara, od onih na najvišim razinama vlasti do onih na najnižima. Zato zanemarujemo korupciju i nepotizam, koji su rak-rana društva. Uvijek će postojati korumpirani pojedinci, no potrebno je ljudima usaditi svijest da takvo ponašanje nije prihvatljivo. Trebalo bi uvesti učinkovit i strog represivni sustav koji bi oštro kažnjavao profitere i kriminalce. Poštenje i čist obraz nešto su što svaki čovjek, pa tako i političar, mora imati.

Slažem se da je politička ideologija također važna. Da bi je političar uopće mogao zastupati, trebao bi imati političku inteligenciju. No, želi li uspjeti u Novoj Gradiški, ne bi se smio pozicionirati ni krajnje lijevo ni krajnje desno. Određeni balans morao bi postojati.

Takva ravnoteža između lijevog i desnog bila bi prihvatljiva i poželjna velikoj većini građana. I što sada reći kada se tako razmišlja? Tko će zapravo trijumfirati na izborima za gradonačelnika u rujnu? Hoće li to biti političar koji će transparentno predstaviti svoje ideje i ciljeve? Ne mora biti posebno lijep, ne mora govoriti pet jezika niti imati iznimno visok kvocijent inteligencije, ali mora biti iskren. Ili će birači ponovno zaigrati na kartu smiješka i manipulacije onih bez imalo skromnosti, elite koja vidi samo vlastite interese?

Moje je mišljenje da Novoj Gradiški treba gradonačelnik koji će konačno početi rješavati probleme koji se godinama guraju pod tepih. Takav političar trebao bi se uhvatiti teškog zadatka i imati uravnotežene političke ideje prihvatljive svim slojevima društva. Ako se na ovim izborima ne pojavi ozbiljan kandidat koji će nas uvjeriti da može i želi odgovorno raditi, bez fige u džepu, teško nama.

Naš je grad pun ljudi koji bi mogli odgovoriti tom izazovu i donijeti bolje dane. Pitanje je samo hoće li se znati izboriti i nametnuti u političkoj areni te hoće li ih građani prepoznati. Sinoć je HDZ, uz poruku odgovornosti i uvažavanja birača, predstavio svoje kandidate, a uskoro ćemo, nadam se, saznati i tko su kandidati ostalih stranaka i Nezavisne liste.

Bilo kako bilo, Novogradiščanima je dosta onih koji vježbaju mišiće i treniraju strogoću na građanima, što su pokazali i slabim odazivom na protekle izbore. Da imam čarobni štapić, mahnula bih njime i konačno bi svima bilo dobro, a ne samo odabranima. Nemam ga, ali možda će netko ipak razmisliti o svemu što stalno pišem, želeći lopove onemogućiti u njihovoj raboti. ZPP