Dragi prijatelji,
s osobitim veseljem najavljujemo likovnu izložbu „Moja nedosanjana putovanja“ akademskog
slikara Tomislava Ostrmana. Otvorenje će se održati u petak 24. siječnja u 12:00 u Domu
kulture.
Veselimo se susretu!

O IZLOŽBI:

Moja nedosanjana putovanja
Slikarstvo Tomislava Ostrmana nikada nije bilo jednoznačno i jednostavno, iako se na prvi
pogled skriva iza veselih, zaigranih i opuštenih prizora morske pučine, plovidbe, regata,
zaštitnog lika mornara, i motiva tzv. velikog plavetnila. To je slikareva specifična oda
Mediteranu, ali i metaforici plovidbe, koja nije tek doslovna, fizička, već mentalna i emotivna.

Povremeno će nam se činiti kako je "namjerno neozbiljan", a zatim, kako želi pronaći ravnotežu
između paralelnih stvarnosti u kojima živimo i iz kojih se vrlo brzo "šaltamo" iz jedne u drugu. On
je, tobože, neozbiljan, a zapravo u teorijskom kontekstu ukazuje na to da je možda zaista sve
već naslikano, i da se krizi slikarske invencije možemo jedino hrabro ceriti ili kesiti u lice. Naš je
svakodnevni život stalno na rubu komedije, groteske, vodvilja i parodije, ali tu su i trenuci
autentične ozbiljnosti, sjete, melankolije te zaborava koji prijeti odnijeti neke tihe trenutke
sreće, ljepote i mira na moru i odmoru. Privukao me taj slikarev idilični Mediteran, prizori koji se
lagano, bez klasične perspektive plošno slažu u slici, ali i mirni ritam kompozicije koji je
pozitivan, bez kaosa i centrifuge.

Ima nešto kod Ostrmana što ga povezuje sa simbolikom pajaca koji se smije i plače
istovremeno, dok tugu i melankoliju vješto maskira paletom zgodnih motiva i zaigranih prizora.
Ne bih ostavila po strani mogućnost kako slikar dotiče i motiv ljetovanja kao oblika kič-kulture,
gdje teror turističkog dekora i rekvizita prijeti uništavanju i zatiranju vizura naših malih
pitoresknih mjesta i slobodnog pogleda s plaže na morsku pučinu. Stoga slikar često poseže za
postupkom uvećanja i predimenzioniranja ili minimiziranja pa i anuliranja motiva (ljudi u
odnosu na brodove i pučinu), stvarajući halucinantne prizore koji imaju elemente tzv. slikarstva
snova, povremeno filtrirane kroz poetiku dječjeg crteža ili ilustracije.

Mornari na njegovim slikama pripadaju mikro mitovima dalmatinske kulture i općenito
maritimnog podneblja - jer nestat će uskoro i njih: prekooceanske plovidbe već su iz mornara
napravile tehnokratske činovnike koji tek formalno plove, primarno radi zarade, a ne više radi
nekadašnjih egzotičnih avantura. Lik mornara „Whistlera“ (Fućkalice) koji se kontinuirano
provlači jest metafora za sve mornare koje smo poznavali na našim otocima i ribarskim
mjestima kao djeca, i lik je koji simbolično u sebi istovremeno spaja tu nedosanjanu idiličnu,
bezbrižnu prošlost, ali jednako tako želi uspostaviti i u budućnosti danas već utopijsku čežnju za
društvom sretnih pojedinaca. Prema vlastitim umjetnikovim riječima, lik mornara u njegovom je
slikarstvu metafora za pojam homo ludens, čovjeka današnjice, koji se igra i koji je zaigran ne na
ciničan način bježeći od stvarnosti, već na pozitivan i relaksiran način smirenog čovjeka.

Ostrman se poigrava s idejom tzv. velikog slikarstva, "ozbiljnih slika", ulazeći autoironijski kroz
rubove slike i zaigranih motiva na područje koje je gotovo u potpunosti apstraktno. Vješto
spajajući različite metode i tehnike slikanja i preslikavanja platna, stvara u pojedinim ciklusima
zanimljiv stilski pastiš podloge na koji zatim aplicira svoje karakteristične motive. Ispod te razine
razigranog i koloristički aktiviranog slikarstva, slikar se pita gdje je nestala radost u današnjem
svijetu, i kako ju možemo vratiti radi naše psiho-emotivne ravnoteže.
Neke su slike kompozicijski kružne forme tonda, poput dnevnika mornara koji pučinu gleda kroz
okulus svoje kabine iz broda, no takav kompozicijski okvir prizoru daje jači naboj i veću
koncentraciju promatrača na kadar slike. Ali, kroz perspektivu okulusa opet se krije neka
nedefinirana, atemporalna čežnja za slobodom, i svim budućim putovanjima tijela, oka i uma -
metaforičkim i doslovnim.

Iva Körbler

ŽIVOTOPIS:

Dr. art. Tomislav Ostrman rođen je 1978. u Zagrebu gdje je završio osnovnu, srednju i osnovnu
muzičku školu. Pravni fakultet u Zagrebu upisuje 1998. Tijekom studija na Pravnom fakultetu
aktivno se bavi slikarstvom i organizira prve izložbe.

Na trećoj godini odustaje od studija prava želeći se posvetiti samo slikarstvu. Upisuje Arthouse
College of Visual Arts u Ljubljani te 2009. diplomira slikarstvo u klasi prof. Darka Slaveca s
pohvalom dekana.

Uz prof. Slaveca jak utjecaj na njega imaju i profesori Mladen Jernejec, dr. Mirko Juteršek i dr.
Ernest Ženko.

Upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu
pod mentorstvom akademika Igora Rončevića čiji je bio asistent 2013/14. godine i teoretskog
mentora dr.sc. Daniele Angeline Jelinčić.
Doktorirao je 2021. godine.

Izvor:

Dom Kulture Nova Gradiška