KNJIGA TREĆA

DIO 61.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Biti svoj u svijetu koji vas stalno pokušava učiniti u nešto drugo, najveće je postignuće. I zaista kada malo bolje razmislim još od najranijih dana nameću nam se različiti standardi uspjeha i načini kako bi smo se trebali ponašati da bi nas okolina u kojoj živimo uvažavala. I s vremenom smo usvojili dobar dio tih obrazaca razmišljanja i ponašanja; mi kroz njih analiziramo, promatramo prosuđujemo.

Međutim jednom kada odlučimo živjeti po svome i stvarati stvarnost u skladu sa svojim željama, svi nametnuti standardi postaju nam opterećenje, utezi koje nosimo. I u nama se počinje voditi borba između uma i srca. Um želi sigurnost, a srce slobodu. Tek tada kada ovo osvijestimo u sebi, počinje prihvaćanje samog sebe, a to se svodi na uvažavanje onoga što mislimo i osjećamo neovisno o drugima. Zapravo ja kada prosuđujem druge prosuđujem i samu sebe. Sve dok prosuđujemo druge primjerice njihovu lijenost, neposlušnost kriminalno ponašanje, sve ono što se ne ponaša u skladu s našim očekivanjima time sebi šaljemo podsvjesnu poruku. Za mene je to mentalni krug i nužan je korak prema tome da budemo iskreni prema sebi. Sve dok se budemo borili sami sa sobom, jer nismo zadovoljni određenim situacijama, time veličamo aspekte koji se trebaju i moraju promijeniti. I nema tu plodnog tla za promijene.

Što znači biti istinski čovjek? Nije li zanimljivo što smo danas, barem prema službenoj verziji povijesti, dosegnuli najviši stupanj razvoja u tehnološkom i znanstvenom smislu, kada znamo ukrotiti kompjuter na kojemu moji prsti sada pišu, mi smo zaboravili pravo značenje riječi čovjek. I gotovo sve akcije naših političara i odnosi s drugim ljudima proizlaze iz njihovog uma i vođeni su uskogrudnim i sebičnim interesima i pitanjem koristi kako mogu izvući što više za sebe, na račun svih nas. Eto, primjerice, našem uvaženom saborskom zastupniku i njegovom sudrugu koji ga je odveo do centra moći nije uspio pokušaj prinošenja žrtve. A lijepo su to smislili. Naš uvaženi saborski zastupnik bi sve dao da ne bude nezavisni već zavisni HDZ, no ćaća na to nije pristao. Čak se ćaća šokirao prijedlogom svog stranačkog kolege i funkcionera od kojeg je očekivao više političke mudrosti, a ne toliko prijateljstvo s osobom čiji predmet je predan na postupanje institucijama. Oh, kako to gordo zvuči u državi u koju je morala doći tužiteljica EU da napravi reda u neredu! Pa ipak svemu dođe kraj. 

Kao posljedica takvog odnosa prema životu i drugima vlada uvjerenje da najjači opstaju i sve je to dovelo do sukoba, otuđenosti i ne pronalaženja smisla. Ali ja na to sve gledam drugačije i pronašla sam u tome svijetlu stranu. Svi ti negativni događaji služe kao okidač za buđenje svijesti sve većeg broja ljudi koji jednostavno osjećaju da mora postojati drugi način.To nam govori srce, ono isto srce koje u embrija počinje kucati dok je veličine 3 cm u majčinoj utrobi i znanstvenici nikako ne mogu otkriti što pokreće to kucanje, ali znaju da ta pokretačka snaga treba i vezu s mozgom. Srce i mozak stvaraju naš doživljaj života, tek puno kasnije u našim životima rađaju se i emocije.

Nije li zanimljivo da se kad god učinimo nešto što je suprotno našem srcu osjećamo loše i imamo grižnju savjesti. Ali neki su se oglušili na te signale koje im šalje srce. Negdje sam pročitala da srce posjeduje vlastitu mrežu živčanog sustava s 40.000 tisuća neurona koja mu omogućuje da donosi funkcionalne odluke neovisno od mozga. Kad sam to pročitala shvatila sam da je istinska čarolija života zapravo vrlo jednostavna. Budi čovjek, ne čini drugome zlo i ono što ne želiš da čine tebi i tada će nam svima ići sve od ruke i k vragu prestanimo slijepo slušati političare koji će ostati zarobljeni u ovom trenutku i vremenu i uvijek će sve interpretirati na svoj način.

Prestanimo se mučiti strahovima od budućnosti, umirite svoj um i počnite živjeti iz srca. I prestanite tragati za ljubavlju na krivom mjestu. Vjerujete da nećete jureći za novcem, prestižem, karijerom, ugledom i izvanjskim postignućima bilo koje vrste, napokon osjetiti ispunjenje za kojim čeznete. Na kraju shvaćate da tamo nema ništa osim praznine, koja splasne nakon prvog ushita. Nitko nikada nije gazeći preko leševa došao do sreće.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ