Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 11.11.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 53.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ana je oduvijek osjećala u sebi nekakvu crnu rupu, nije to baš jasan osjećaj i teško je to opisati riječima, taj bezdan popraćen silnim nemirom. Smirivao ju je samo novac i mutno uvjerenje da je uspješna. Sve to je doživljavala tek u tišini i kada je bila sama sa sobom, a na svakodnevnoj razini nije htjela  dublje ulaziti u taj proces, jer znala je da bi tada morala odgovarati sama sebi, a najteže je kada čovjek sudi sam sebi. Iz tog osjećaja praznine izranjalo je davno naučeno uvjerenje da čovjek bez novca nije nitko i ništa i iz tog razloga je stalno morala na bilo koji način zarađivati samo kako bi potisnula te emocije i kako bi postojala kao prijetnja onima koji su bili još gori od nje. Što je to u stvari nedostajalo Ani, čini se da je negdje putem odrastanja izgubila samu sebe svoje ja i zamaskirala se slojevima ružnog ponašanja, onim moram i trebam i tako iz dana u dan, iz gliba u glib. I još nije došla do trenutka o kojemu joj je govorio njen partner, a to je da tako to više ne ide i da se treba zaustaviti dok je vrijeme. A svi smo mi satkani od osjećaja i u današnjem društvu sve se polaže na mentalni rad i na razmišljanje. No, pitam se gdje su nestali osjećaji? Nesposobnost proživljavanja vlastitih osjećaja kao i otuđivanje od osjećaja dovodi do različitih problema. A temelj problema je u djetinjstvu u ne podržavajućim roditeljima koji su svoje frustracije prenijeli na dijete.

 I Ana je stvorila pogrešnu sliku o sebi, postala je osoba koja nije nikada suosjećala s drugima i bila je dobro jedino u koliko bi  druge totalno matirala svojim ponašanjem. I cijeli život Ana laže samu sebe, misleći kako je dobro i nije prihvaćala nikakve emocije izuzev onih koje su stvorile ovisnost o novcu. Što je najgore od svega ona nije radila na sebi i nije se željela mijenjati i tako je bježala od sebe, zaokupljena uvijek nekim mislima i aktivnostima na granici sa zakonom. I nije tu bilo praznog hoda, jer Ana nije smjela stati. Zamislila sam se kada sam čula da je nepoznati vozač i nepoznati automobil jedne mračne zimske noći zveknuo Sillu, tako da mu je polomio sve kosti. Nekako mi se činilo da je Ana poslala tek upozorenje Silli, a imala je i dovoljno strpljenja da vidi hoće li on doći do pameti, ili će nastaviti sa svojim zahtjevima. Ili je to bila sudbina koja je bila naklonjena Ani pa ga je strefilo na cesti, pa će mu trebati puno vremena da se oporavi i da rane zacijele. Što se istrage tiče bio je to samo još jedan neriješeni slučaj, ali u svakom slučaju dobrodošao Ani da polako privede nemoguću situaciju kraju. A Silla je trenutno ležao bez snage i nije mu bilo ni do čega.

- ”Znaš li da se po gradu priča da si ti platila nekome da naleti vozilom na Sillu?” - upitao je Anu njen partner odvjetnik i pomalo grozničavo zagrizao donju usnu.

- „Daj molim te, ja sam znala da će on baš tu noć dolaziti od nekuda i da će cestu prelaziti na crveno. Ljudi izmišljaju priče, ali nije mi ga žao, to je parazit koji je mislio da mi može sisati krv.” -odvratila je jedva prikrivajući svoju radost i osmijeh.

- „Dok je bio s tobom imao je i nekoliko srčanih, baš  mu ne ide u životu, što se zdravlja tiče.”

- „On je mislio da će se lako izvući i upleo se u mrežu iz koje se nije znao iskoprcati, možda ga ovaj nesretni slučaj dovede do pameti. Jadni parazit kojega nitko ne razumije, a on je nesretnik od rođenja, ma svejedno mi je što će biti s njim.”

- „Ali pod pretpostavkom da si imalo čovjek, nečija tužna priča će te pogoditi.” -odvratio je odvjetnik.

- „Gle u principu ja sam tog parazita dugo durala nisam ga se mogla otkačiti, a on mi je samo radio štetu. Da znam tko ga je tučio s tim autom ja bih mu platila.” - mirno je rekla Ana, a odvjetnik joj nije vjerovao niti jedne jedine riječi koju je izgovorila, jer je u stvari jako dobro znao koliko ona može biti okrutna i sebična, ali isuviše ju je volio da bi sebi dopustio tako ružne i nezdrave misli o njoj.

- „Silla je jedan obični krpelj i sada je privremeno odstranjen, no nisam zadovoljna, ja ga ne želim više nikada vidjeti i ne želim s njim raspravljati o svojoj imovini. Svojoj.” - rekla je puna bijesa Ana.

- „Razumijem te, ali bar pred ljudima odglumi da ti je žao što ga je pizdeknuo auto.”

- „Ma nemam ja što kome objašnjavati, uostalom ti i ja smo noćas bili skupa, a njemu se sve to dogodilo baš u vrijeme kada smo nas dvoje bili zajedno.”

- „Pa ne mislim ja da si ti osobno to napravila, danas ljudski život malo vrijedi, ima štemera koliko hoćeš koji će polomiti nekome kosti za par tisuća eura. Uostalom vidiš kako naš saborski zastupnik potencira sukob između Hrvata i Srba stavljajući ploče s ćiriličnim natpisom, ogradi se od svega toga. To što on radi prevršilo je svaku mjeru. Stvarno je spreman na sve. A povjerenje se ne kupuje već zaslužuje. Što se njega tiče, ja u njega povjerenja nemam.”

- „Sada me ipak nerviraš. Mene nitko s tim događajem ne može povezati i nitko nikada neće otkriti tko ga je i kojim automobilom lupio, a da je zaslužio od mene puno više, to je istina i nadam se da ću ga nadživjeti i da će mi se ta želja ostvariti. A što se tiče gradske vlasti pa naš koordinator je stavio etiketu na svoje čelo, njegova ljubav prema hrvatskoj ima cijenu od 64 tisuće kuna koje uzima godišnje za savjetničke usluge gradonačelniku, ali uskoro će morati pokupiti svoje prnje i otići tamo gdje se domovina može kupiti za novac. A što se tiče režimskih novinara i njima će saborski zastupnik platiti da napišu tekst kako njemu paše, ovaj puta mene u toj priči nema, jer mi je pun nos svega i svih!” - zarežala je Ana, zalupila vratima i izašla iz prostorije dok je njen partner ostao zamišljeno gledati za njom, a tisuću misli mu se rojilo u glavi.

E sada tek počinje napetost i zaplet, a za rasplet  ove radnje  smještene u našu sredinu će mi stvarno trebati  Agatha Christie, kraljica zločina jer ovaj roman počinje nagovještavati misterij i stanje šoka za sve koji ga pozorno i krišom čitaju i koji su se neraskidivo povezali s njim.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije