Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 12.10.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 32.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Svašta se zanimljivog događa u uredu našeg gradonačelnika. Sva sreća da se nastavilo s prisluškivanjem, a male bubice su sada i u još nekim uredima, tek toliko da se čuje kako funkcionira vlast u jednoj sredini i kako je konzumiraju čelnici koje smo odabrali. Jer ponekad nije dovoljno vidjeti ono što je uređeno, na način na koji je uređeno, jer iza toga uvijek postoji i neka zanimljiva i ekskluzivna priča. A ponekad se nije niti lako dokopati tih priča, jer se iza njih uvijek krije još ponešto što govori o tome kako je čovjek kada mu daš vlast u ruke lako pokvarljiva roba. I uzalud oni pokušavaju neke razgovore obavljati na drugim mjestima i u četiri oka, sudeći po slavi koju su stekli nisu se odrekli toga da i nadalje nastave starim putem. Zgodno ih je pratiti kako se pokušavaju izvući iz cijele situacije, podijeliti odgovornost. Upozoravajuće je to za one kojima je jasno  do kuda  smo  došli isključivo  zbog krađe i sada su nam ekonomski razlozi postali prioritet. Nije niti čudo što naš velemožni gradonačelnik ističe: “Mi smo mali grad u zemlji s velikim problemima. Ali Mi smo snažniji i pametniji i od onih koji vode ovu zemlju. I mi sami  u ovom gradu možemo riješiti sve socijalne probleme, to je realno promišljanje koje vam ja nudim, jer mogu sve!” Stvarno je to čovjek koji misli da je veći od Boga. I još uvijek je slobodan na tuđi račun. A mi svi ostali živimo u svijetu iluzija poput stranaca i ostariti ćemo, a nećemo sazrijeti. Baš zato i mislim da taj naš poštovani gospodin nije zavirio sam u sebe, već je za kamenom mudraca otputovao u Ujedinjene arapske Emirate.

I što reći nego da je on politička životinja i ništa više. I strašno se trudi steći materijalno bogatstvo, više nego duhovno, ali nas na našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo.

- „Ja nekako mislim da bi bilo dobro da se malkice pritajimo.”- rekao je dogradonačelnik i u svojoj glavi već se prebacio na truplo koje ga je čekalo i koje je u svojoj privatnoj tvrtci trebao upakovati u lijes.

- „Pa nisi ti tu da bi mislio već da radiš ono što ti ja kažem.”- hladno mu je odgovorio gradonačelnik.

- „Ali vidiš da nam ne ide sve od ruku i kod bazena smo se zaletjeli, pa si se na zadnjoj sjednici gradskog vijeća ogradio i rekao da grad nema ništa s bazenima.”

- ”Jebote pa tebi se sve mora crtati.”

- „Ne mora, ali narod priča,kažu u predizbornoj kampanji koprčio si se s bazenima, grad digao ogroman kredit, a sada se od toga ograđuje, nešto je tu mutno.”

- „Ma pusti ti građane, oni su ovce i lako ih je prevesti žedne preko vode, zar to nisam i sada dokazao, vratio sam se iz tromjesečnog pritvora i opet su me izabrali za gradonačelnika, pusti to oni će misliti baš kao i ti ono što im ja kažem da misle.”

- „Bojim se.”

- ”Ništa se ti nemoj bojati, dobili smo još jedan EU projekt, doduše imati ćemo sada problema s onom budalom jer je to njegovo intelektualno vlasništvo, ali već sam skovao plan kako se i njega riješiti. Gledaj, danas život malo vrijedi 1000 ili 2000 eura, a za te novce neki plaćenici će odraditi sve što treba i naš problem će nestati.”

- „To mi zvuči jezivo.”

- „Pa ti si opet na dobitku, tvoja privatna tvrtka će odraditi nakon toga još jedan posao i zaraditi ćeš, ajde idi glumi dogradonačelnika, sjedi kod Mokrice i cijelo dopodne lagano ispijaj piće, samo da te ljudi vide, a sve ostalo ću ja raditi, jer znam i mogu. Za taj svoj nerad dobiti ćeš državnu plaću, a i tvrtka ti dobro posluje, korona je pomogla da sada imaš posla više nego ikada, sve u svemu, ja vodim računa o svemu i vjeruj da znam kako ću se izvući iz svake situacije. Ovo je moj grad, svi koji mi ne žele služiti mogu odmah spakovati kofere i otići.”

- „A što ćemo s onima koji o tebi ne pišu i ne govore lijepo, koji nas stalno blate, vidiš da nije bilo dovoljno što smo ih izbacili iz prostora.”

- „Razrađujem ja to, neki mi nisu dorasli i kao što rekoh neke će popapati mrak. Živimo u okrutnom svijetu i trebamo se tako i ponašati, bez milosti prema neprijateljima.”

- „Radi kako hoćeš, meni je važno da EU nije protiv mene podigla optužnicu, za sada ste im ti i naš tajnik u fokusu, pa se toplo nadam da će se sve to zataškati.”

- „Pa naravno zar misliš da mi se opet sjedi u zatvoru, ne postoji nitko više na ovom svijetu kome ću to dopustiti, vjeruj da ću iz ovoga izaći neokrznut, sudski postupak će trajati toliko dugo dok ne ode u zastaru, toliko će se sve to zapetljati da nema tužitelja i suca koji će se usuditi više ikada uprti prstom u mene.”

I tako u nedogled u tami ovaj čovjek je našao spas, a svi pored njega u strahu za svoj posao, pozicije i teško onome tko se toj veličini usuditi stati na put, jer za svaki scenario on je osmislio nekoliko varijanti i sve su vodile prema jednome, ostaviti ga da u ovoj truloj zemlji i nadalje radi gadosti, jer nikoga nije bilo briga što on radi, ili nitko nije imao političke mudrosti da ga makne i ne dopusti mu da sa svojim rabotama nastavi. I baš mislim oni što su bubice postavili po novom uredu, da uzalud prisluškuju, jer sve će to nestati kao da se nije niti dogodilo. S prljavim igračima treba igrati prljavo, ali u ovoj dimenziji nekako mi se čini da ih je puno prljavih, pa je najbolje sve ostaviti tako kako je, kako se nebi štošta razotkrilo.

Nastavlja se. 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije