KNJIGA TREĆA

DIO 27.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ključni igrači ovog mog izmišljenog romana nisu likovi iz života i nisam građu crpila promatrajući svijet oko sebe. Oni, Bogu hvala, žive u mojoj mašti. Blago njima, jer zaboravljamo da svaki novčić ima dvije strane. I dišem zajedno s njima  i preživljavam sve, pišem o njima bez imalo ironije i sarkazma. Moram priznati da sam im poprilično zahvalna, jer da bi u nečemu uspio, moraš postati osoba vrijedna uspjeha. A ja se u zadnje vrijeme često lovim u proučavanju njihovog ponašanja, jer oni su stručnjaci kako lagodno živjeti i puno toga imaju zajedničkog. I svi se slažu da je preduvjet za uspjeh hrpa novca i fokusirani su na to.

Pa naravno da svaki uspjeh ima cijenu. Ovisno o cilju, eto npr. oni su se morali odreći svoje savjesti. Je li njihov život vrijedan toga. Ne znam, recite vi meni. No, oni su tako euforično sretni i zadovoljni sa hrpom love, jer vjeruju samo u nju. A ja stalno pravim nekakve male korake naprijed, a ništa što je vrijedno ne pada s neba. Pa niti novac. Valjda ga ja zato nikada niti nemam. Život mojih junaka je uzbudljiv, kreativan i izazovan. Ponoviti ću još jednom svaki novčić ima dvije strane, a mi gledajući uspjehe drugih, često želimo samo onu sjajniju. Međutim u poslovnom kontekstu, treba znati da cilj nema smisla ako vam se ne sviđa putovanje. Nitko nije savršen, a ja sam daleko od savršene mame, savršene žene, savršene osobe, ali ja sam odavno definirala svoj životni cilj i nisam spremna odreći se poštovanja prema ljudima, nisam spremna gaziti ih kako bih imala puno novca. Nema šanse da bih s ovog puta skrenula. Blago svima nama.

Preživi čovjek sve, jer je sazdan valjda od strpljenja i ljubavi  i u svima nama je duboko usađena želja i volja za preživljavanjem. I borimo se mi svatko na svoj način, jer smo oblikovani da preživimo bure i oluje, ljutnju, razočaranja, uspone i padove. Preživi čovjekovo srce u duši i ratove. I nekako mi se čini da oni koji su pljunuli na čovjeka, svima onima koji zbog toga žive zakone zla prije ili kasnije će doći sve na naplatu. A sve što se događa, događa se zbog nas samih. Ja bih mogla da sam neka velika vjernica reći, kaznio me Bog. Ali nije to tako. Jer ipak sam svjesna da oni koji nemilice zgrću to neće odnijeti sa ovog svijeta. Ponijeti će sa sobom samo svoja dobra dijela i svoje grijehe. Biti će da imam puno viška vremena pa zato stalno promatram sa zanimanjem ljude oko sebe i razmišljam i pišem ove svoje tekstove, ili drame, pojma nemam koji književni rod je to. Da nije tragičan, bilo bi komično i bila bi to komedija ukoliko bi smo to analizirali na drugačiji način. Ali tema ovog teksta su ljudi i njihovo ponašanje, motivi koji ih dovode do sukoba, a temelj radnje su likovi na granici između želja, mogućnosti, dobra ili zla. I to je od presudnog značaja na žalost i za živote svih nas. I napetost između njih je kompozicija koja nas vodi kroz svakidašnjicu. Brojni su dijalozi koji ih razotkrivaju, to su akteri i činitelji uprizoreni da nam svima otežaju, samo ne znam jesmo li sposobni to uočiti. Ponekad nam ti likovi zbunjuju um, ali elementi njihovog ponašanja su vrlo detaljno opisani i ova radnja govori u kakvom svijetu sada živimo. I tako ćemo mi s njima dok nas smrt ne rastavi. A kad se sve zbroji i oduzme oni će i nadalje imati lijep i udoban život, a mi ćemo samo preživljavati.

I vjerojatno ja u ovom romanu neću odgovoriti na sva pitanja, jer postupci mojih likova baš i nisu posve smisleni,ali ipak nam daju mogućnost da preispitamo sebe. Ovo je naizgled jedna obična sumorna priča o gramzivim ljudima, ali i o nama i našoj pasivnosti koja nema smisla. Bojim se da nam vrijeme izmiče, curi. To je forma koja je skrivena i zbog koje imamo dojam da su riječi bez ikakve veze ili smisla nabacane. Ali nisu, ja očekujem od svakog čitatelja njegov individualni pristup likovima, bili oni dobri, ili loši. Ovaj roman je poveznica sa socijalnim stanjem u Hrvatskoj. Sve ovo je priča o nedaćama naših sugrađana, njihovoj naivnosti, ali i ustrajnosti. A nekada smo svi bili mladi, i fini, imali podjednako i poštovali smo jedni druge. Gdje je to nestalo, što se to dogodilo  s nama, što to radimo jedni drugima. Jesmo li konačno spremni osuditi nepravdu, jesmo li spremni odjebati lažljivce i političke kriminalce, oslanjajući se na vlastito životno iskustvo života radničke klase.

Sve što pišem ipak govori o surovosti i teškoćama sadašnjice, ali borbi ljudi da prežive svatko na svoj način. I to preživljavanje oblikuje svaki lik. Neki su odlučni da lažu do kraja i da otimaju do kraja, a neki velikodušno zatvaraju oči pred istinom i još podržavaju te i takve osobe. Čini mi se da smo kao društvo ostali bez vrlina i da na svoju djecu nećemo imati što prenijeti u svijetlu odgovornog odnosa prema sebi i drugima. Eto, ja opet otišla u širinu, stvorila teoriju kojom suvereno vladam.

Reći će neki da sam dosadna i zamorna. Ali uz ovakve iritantne i beskrupulozne likove o kojima pišem i koje razotkrivam, i uz njihove doživljaje, stvarno ne može bolje, jer su to totalno pomaknute osobe s dubokim psihološkim nijansama i za mene je ovo  pisanje prvorazredni  (književni) doživljaj.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ