KNJIGA TREĆA

DIO. 21.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Jedna izreka kaže: "Iako je bogat teško da je sretan". Ljudi gomilaju materijalno bogatstvo, a o duhovnom ne vode računa. A naša sreća proizlazi iz onoga što jesmo, a ne onoga što imamo. Pa ipak blagostanje pridonosi lagodnom životu. Na mnogo načina se čovjek može obogatiti, ali ako samo teži bogatstvu onda su ti putevi nesigurni i ružni. Za mene je jedino moralno bogatstvo ono koje se stječe poštovanjem, radnom etikom, poštujući zakone i svakog čovjeka. Prekomjerno bogatstvo stvara određenu ovisnost, a takvi kao što su Ana, Sila, saborski zastupnik uvijek teže da imaju još više u džepu. A jedino pravo bogatstvo je privilegij života.

Ponekad se zapitam da li su tim ljudima potrebne vile, bazeni, najnoviji automobili, egzotični odmori da bi bili sretni. A sreća je važnija od bogatstva. I popis stvari koji oni imaju je beskrajno dug, ali pitam se zastanu li ti ljudi ponekad i razmisle li o svojim djelima i svojim ciljevima. Imati otvoren um i čist obraz je neprocjenjivo bogatstvo, a biti u dobrim odnosima s ljudima, ne varati ih i ne potkradati to je ono što bi trebalo usrećiti svaku normalnu osobu. Bogat nije onaj koji puno ima, već onaj koji puno daje, a to se najčešće ne odnosi na novac, već na lijepu riječ, utjehu, osmijeh. Malo ljudi se rađa bogatima i cijeli život mi u stvari biramo kako ćemo se obogatiti. Hoćemo li težiti tome da budemo duhovno jači i moralniji ili ćemo sreću pokušati kupiti novcem. E sada sam saznala da nam je uvaženi premili saborski zastupnik bio u Ujedinjenim arapskim Emiratima. Otišao vidjeti i otkriti hit atrakcije, upoznati sumanuti životni stil pojedinih šeika valjda spremnih da ulože novac u našu sredinu. Ne može se to otkriti bez uvida na licu mjesta, a i ti bogati plejboji možda će ogromne količine svog novca uložiti baš u ovaj naš mali grad. Put tamo i nazad samo 30 tisuća dolara, ma prava sitnica za one koji raspolažu gradskom blagajnom. Doduše šeici i njihove žene radije preferiraju more, ali ako treba mi ćemo u gradske bazene koji su spremni za zimsko kupanje dovesti morsku i slanu vodu. Stvarno, postajemo svjetska metropola, a da toga nismo niti svijesni. I da više nitko nije zucnuo niti jednu jedinu riječ protiv nam dragog zastupnika koji se toliko bori za ovaj naš grad, daleko od očiju javnosti. Dakle da zaključim uskoro ćemo uz gradske fontane imati još jedan spomenik ispred gradske staklenke, dvogrbu devu, a narode moj, što će tu tek partijaneri i lovatori raditi. Ma ima da nam odozgor bacaju zlatne dukate i da više nitko u ovom gradu ne bude siromašan i tužan i ne do Bog ili ti Alah nezadovoljan.

Jasno, ne živimo u bajci i novac nam je potreban za golo preživljavanje, za hrpu režija i da dođemo do onoga što želimo. Ali ključ svega bi trebao biti balans između bogatstva i sreće.

Život je vječna borba. Uvijek se borimo za nešto i trudimo se opstati. Pa i ovaj odlazak našeg uvaženog saborskog zasutpnika van Hrvatske meni miriše na svašta nešto, uostalom uz arhitektonsko znanje suludo je i pomisliti da Dubaji može imati najveću građevinu na zemlji. Sve mi miriše da ćemo i mi imati toranj visok 1000 metara samo što se neće zvati Burj Khalifa, već će idejni tvorac nove vizure našeg grada u svom građevinskom i projektantskom pothvatu sebi u čast dati neki jeziviji ili suvisliji naziv, kako se uzme. Uvijek se borimo za nešto i trudimo se opstati. Ali, moć i novac definitivno ne garantiraju naš dobar život. Sve ono što je dobro proizlazi iz nas samih. Imućni ljudi jasno nam pokazuju kako su došli do svog bogatstva. Dobar početak je ako su marljivo radili i nisu krali. Jer novac nam ipak daje svojevrsnu slobodu da živite kako hoćete i da ne morate brinuti imate li za podmirenje svih obveza koje vam mjesečno pristižu. Materijalne stvari su statusni simboli, a pričati s prijateljima i gledati ih u oči je nešto iznimno vrijedno i dragocjeno. Ta sjećanja nam ostaju za cijeli život. A život se sastoji upravo od tih lijepih trenutaka. Što prije naučimo da treba cijeniti život i da su za sreću bitnija iskustva od novca i stvari koje gomilamo, to ćemo se prije obogatiti. Izmišljeni likovi koji su okosnice mog romana imaju svoje ciljeve.Važno je imati cilj. Oni nas motiviraju. To su izazovi kroz koje se razvijamo i učimo. Međutim treba imati mjeru.

Ja često razmišljam o budućnosti i idem sitnim koracima, jer život je lijep kada svako malo zastanemo i damo si vremena da uživamo u šetnji, prirodi, mirisu cvijeta. Svi znamo da je prošlost nemoguće promijeniti, a budućnost ne možemo sa sigurnošću predvidjeti. Ljude ne treba iskorištavati i onda ih odbaciti kao stare poderane papuče. U ljudima treba uživati. Što god da se dogodi treba ostati pozitivan i ustrajati. Ali ljudska vrsta je stvarno čudna, a veliki dio našeg ponašanja čine odnosi s ljudima. U toj interakciji neki su spremni pomagati, a neki su spremni otimati iz usta drugome samo kako bi oni imali još više. Sustav vrijednosti kod svakoga je drugačiji, a radi se o ponašanju svakog pojedinca koje je oblikovano valjda u genetskom zapisu svakoga od nas. Neki u sebi imaju mehanizam koji podrazumijeva spremnost da pomognu drugima u nevolji, a za neke ja mala vjerojatnost da neće iskoristiti svaku priliku kako bi sebi strpali u džep. Oni žive od prevare do prijevare i taj opseg njihovih radnji svaki dan je sve veći. Imaju lica varalica. I njihovo ponašanje ih razobličava. Ali ja ipak mislim da je jedan od najboljih osjećaja znati da si nekoga usrećio. Naši roditelji su nas davno učili da pomaganjem drugima pomažemo sebi, jer dobivamo ono što smo dali.

No, moji junaci se ne slažu sa mnom. Za njih je izgubljen dan ako sebi nešto ne priskrbe na bankovni račun. A najveća razlika između novca i vremena je u tome što uvijek znaš koliko imaš novca, ali nikada ne znaš koliko još imaš vremena.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ