KNJIGA DRUGA

DIO 44.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna.

- "Tajniče što da radim, ja sam potpisao ugovor za odmaralište Saveza športova, iznajmio to na 15 godina i to za godišnju najamninu od samo 6661 euro, džaba, ali takav je dogovor bio." - opet je jadikovao dogradonačelnik i naš uvaženi pogrebnik.
- "Pa ugovor je potpisan i ovjeren kod javnog bilježhnika, dopustio si kao predsjednik saveza sportova uknjižbu na česticu 985 površine 727 kvadratnih metara, na morskom dobru. To ste ti i on rješavali, ja u tome nisam sudjelovao." -pravdao se tajnik.
- "Pa ti ni u čemu ne sudjeluješ, za sve plaćamo pravnika, a ti bereš dobru plaću, i dobru lovu za nadzorne odbore u kojima si i još si i kćerku zaposlio."
- "Ako ćemo o koristi točno se zna tko je imao kakve koristi od čega, pa nemoj da sada ja kažem koliko se pričalo da si ti inkasirao u svoj džep za to odmaralište. Sto voda te ne može oprati. Mogli smo ga urediti iz gradskog proračuna i svi Novogradiščani su tamo mogli ljetovati jeftino...Uostalom to nije EU projekt, nemoj se sekirati, to nitko neće dirati."
- "Daj molim te pa i predsjedništvo Saveza je odlučivalo, a sve ostalo su samo priče."
- "Hm gdje ima dima ima i vatre, znaš da su ljudi jezivo sumnjičavi od kada se ovom našem sprema zatvor."
- "Bojim se da me ne povuče za sobom."
- "Čuj svi smo u sranju, ja sam bio predsjednik nazdornog odbora reciklaže, tko zna kako će sve to zavšiti, ali pravimo se kao da se ništa ne događa, to može trajati jako dugo. I otići u zastaru... znaš kako to u Hrvatskoj ide." - umirio je tajnik dogradonačelnika koji se našao u ozbiljnim problemima.
A u strahu su velike oči, pogotovo kada gaće nisu čiste. Zaklela se zemlja raju, pa se sve tajne (pa i ona vezana uz zk uložak broj 5637 od 30.5.2018) polako odaju.... sva sreća da je sve plod moje mašte.

I sada  valja reći da sam jedna od rijetkih koja kritizira garnituru vladajućih u našoj sredini, ne divim se montiranim filmićima u kojima se našeg saborskog zastupnika prikazuje kao narodnog heroja koji je u svojoj političkoj praksi pokazao kako se ne treba i ne smije raditi. U njegovom slučaju, većina domaćih medijskih ljudi nije ispunila svoj kontrolni zadatak, uglavnom su izostali komentari vodećih pera koji bi osudili zastrašivanje, štoviše mirno su prihvatili istinu koju im je servirao ovaj politički vrh.

Porazno je što neki ljudi u gradu pokazuju više samopoštovanja od nekih novinara. A zašto je to tako? Prvo dio utjecajnih medijskih djelatnika svjesno i zbog osobnog probitka odabiru služiti pokvarenom saborskom zastupniku, nekima od njih je svejedno, a novinarski poslušnici bez obzira koja vlast bila uvijek prolaze najbolje. Drugo od ozbiljnog neovisnog novinarstva, ostale su samo ruševine u gradu, novinari koji još uvijek životne prihode ostvaruju služeći narodu pritisnuti su prijetnjama ili ovise o sredstvima iz gradskog proračuna, preživljavanje im ovisi o dobroj volji uvaženog čelnika koji je zapravo, želeći sebe uzdići do nebesa postao najveći oglašivač. U gradu vlada oportunizam i strah. Strah od siromaštva, podle moći, strah od neizvjesne budućnosti.
Ja svoj rad zasnivam na objektivnosti i svakodnevno sve budnim okom bilježim i analiziram, pa i dokumente koji tajanstvenim putem stižu do mene. I ne pada mi na pamet da širim lažne vijesti. Radije ću dostojanstveno otići iz poslovnog prostora koji je u vlasništvu grada i gdje mi gradonačelnik može dati jednostrani otkaz prostora jer mu se ne sviđa način na koji ja razmišljam i radim. Ali je činjenica da nikada u svom životu nisam pisala lažne izvještaje koji u sebi sadrže nedvosmisleno pogrešne tvrdnje, odnosno informacije kojima se svjesno dezinformira javnost.

Lažna vijest uglavnom cilja na to da probudi emocije i često se odnosi na vruće teme i pitanja o kojima se vodi intenzivna javna debata, o kojima ljudi imaju podijeljena mišljenja. Bazirana je isključivo na lažnoj informaciji, na izmišljotinama koje su činjenično neutemeljene. Time se povećava šansa da ljudi povjeruju u lažnu informaciju. I ne postoji recept za prepoznavanje lažnih vijesti, postoje samo određeni znaci koji mogu ukazati na to da bi informacija koja je došla do ljudi pogrešna, poput činjenice da je objavljena na anonimnim društvenim portalima, onima kojima se služi naš saborski zastupnik kako bi manipulirao činjenicama kako njemu odgovara. I stvarno mu odajem priznanje, jer da se nije zasrao sa svojom megalomanijom on bi vjerojatno bio doživotni gradonačelnik, jer on se itekako dobro služi određenim novinarskim formama.

Ovaj vid manipulacije ljudima teško je uočljiv. Ali čovjek je bio lakom i nije beznačajno to što se sada oko njega krug suptilno zatvorio. On sada želi kod ljudi pobuditi suosjećanje, jer je angažiran i ipak je nešto uradio za grad, bar tako on to vidi, zaboravljajući pri tome da je pogrešno što je uzimao mito i što je krajnje koruptivan, samovoljni, arogantni gad. A sve je super krenulo; gradu je predstavljen kao vodeći autoritet u domeni osobnog i poslovnog uspjeha, a na tečaju pravilnog upravljanja vremenom redovito za sebe inkasira dio  sredstava. Jer za njega je najgora varijanta ostati zaglavljen na pogrešnom poslu, gdje neće moći mrknuti za sebe ništa. On pasivno ne iščekuje bolje dane, već sam popravlja stvari, ali sve kako bi i za sebe ponešto tržio. Ali kad se oblaci raziđu iznad neba našeg grada sve će postati puno jasnije i tek tada će se vidjeti koliko je čovjek bio talentiran za stavljanje narodnog novca u svoj džep.

Kod njega je uspjeh došao jer je kvalitetno radio za sebe, a onda usput je ponešto odradio i za grad. Za njega je sjajan poslovni uspjeh bio uzbudljivo putovanje, ali odredište na koje će za kratko vrijeme stići imati će rešetke na prozorima. Jer se previše opustio uvjeren u svoju moć i da mu nitko ništa ne može. I ljudi oko njega smjeli su i mogli vidjeti samo ono što im je on servirao. Zapravo, ja mu se pomalo i divim jer je postao stručnjak u manipulaciji ljudima i platio je svaku cijenu kako bi savladao sve prepreke i svojim načinom razmišljanja stigao je na sam vrh. Bio je odlučan da u svakoj situaciji zaradi za sebe i kod njega nije bilo dvojbi i nedoumica, nesigurnosti i strahova koji rađaju nemoguće zaključke. Ali je fakat sada u jednosmjernoj ulici. I očekuje da se dogodi čudo. Prava mudrost svakog čovjeka skriva se u njegovom bogatom radnom i životnom iskustvu.
Unatoč tome, ljudi ignoriraju jasne poruke koje im šalje njihovo iskustvo. Ali moj izmišljeni junak je učio iz uspjeha. Jer da bi za sebe ubrao što više morao je nešto malo odraditi i za grad.

Ovaj moj junak sada ima na umu i da su neuspjesi pa i pogreške također zlata vrijedno iskustvo iz kojeg možda ponešto nauči. Možda će promijeniti i svoj dosadašnji pravac, ali teško je jer je spojio ugodno s korisnim. Biti na čelu jednog izmišljenog grada u izmišljenoj državi, biti zastupnik parlamenta jedne banana države, e to je bilo pravo zanimanje za njega, samo morat će naučiti krenuti dalje....Lijepo je sanjati, ali stvarno je nezgodno što se iz tog sna prije ili kasnije budimo i onda moramo nastaviti potragu za svojim životom.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ.