Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 21.07.2021 ROMANI
img

KNJIGA DRUGA

DIO 41.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Moram priznati da sam nekako šeprtljavo došla do nekih dokumenata, koji pomalo rasvjetljuju lik i djelo našeg uvaženog i premilog saborskog zastupnika, a podosta govore i o njegovom privatnom životu. Iskreno da kažem ne očekujem ja puno, svjesna sam da će za sve što je radio dobiti samo par godina zatvora, ali u jedno ipak vjerujem. Vjerujem u svoja prethodna iskustva u radu s ljudima, snagu volje i iskrenost i vjerujem da će ovaj grad živjeti i nakon odlaska ove veličine i njegovih pomagača s trona. I zato sam opuštena i zlatnim slovima bi mogla ugravirati "Ne plašim se nikoga i ničega".

I s dubokim poštovanjem razgovaram sa svima i pri tome ih gledam u oči. Neki unutarnji glas mi govori da neki baš i nemaju tri čiste da me pogledaju u oči. Bez obzira na sve, meni je čast što živim u ovom gradu u kojemu ima i dobrih i poštenih ljudi i razumijem sve rečenice koje mi govore kada me susretnu, kada se izbore da se ipak usude reći ono što im je na umu. Nisu ovo što pišem tek prazne riječi na papiru, ponekad mi dođe i neka dobra misao, ali još uvijek svi smo bez pravog odgovora.

Život zaista nije lak, niti jednostavan, kojim putem poći, kome vjerovati. Ljudi su uz pojavu korona pandemije postali svjedoci činjenice kako su lišeni svojih snova. I to na svim poljima, vrtimo se u krug, svi mi koji smo bez političkih veza, bez novca, karijere, zdravlja....Ali uz dobre želje i rad, iskrenost i poštenje uvijek će postojati taj netko tko će prepoznati vaš rad, uzvratiti i nadoknaditi. Pa čak i kada vas uhvati depresija kada se upitate ima li kraja ovom debilizmu i manipulaciji ljudima. A da biste lakše shvatili sve ovo što pišem, vratite se nekih 30 godina unazad. Živite kraj svog susjeda kojeg poznajete još iz djetinjstva, u pet ujutro po zimi ga čuješ kako lopata snijeg, ti se probudiš oko 7 i vidiš da je očistio i ispred tvog ulaza. Pijete nedjeljom zajedno jutarnju kavicu, a onda jedan dan upališ radio i čuješ kako ti neki kreten govori  da ti to nije pravi susjed već neprijatelj koji je u svoj džep svrnuo milijun ili dva milijuna kuna. Ma nemoj molim te? I nastaje histerija. Pa nećeš valjda vjerovati medijima i nekom kretenu koji ti olajava susjeda, a on ti je s obzirom da je na vlasti asfaltirao ulicu, ma ne stidiš se reći da si glasao za njega. I ne želiš vjerovati kako on na svom računu ima nekoliko milijuna više. I to zahvaljujući tvom glasu i glasu naivaca i onda te uvjerava kako mediji lažu. A nakon kratkog vremena primjećuješ kako u tvom susjedstvu, tvoj susjed dijeli vlastiti narod na istomišljenike i neistomišljenike i započinje prepucavanje. I dok se vi međusobno prepucavate, on i njegovi jataci kradu vam ispred očiju. Godina po godina i naivci im opet vjeruju, ali shvaćate da nešto nije u redu jer iz grada nestaju mladi ljudi koji su otišli u svijet zbog vaše naivnosti i njegovog lopovluka.

Opet palite radio, a tamo opet isti kreten baca kost između vas i vašeg susjeda kojemu ste dali svoj glas, ali i onih koji su otišli u svijet i vas ostavili na cjedilu. E sad su ti ljudi krivi zbog odlaska i nema više tko raditi, i opet ne vjerujete da je kriv vaš susjed, ne vjerujete da je lopov i korumpirani kriminalac, političar kojemu nikada dosta. On vas uvjerava kako ste domoljub i kako ste građanin koji voli svoj grad, a oni koji su otišli su izdajnici. Za to vrijeme vaš susjed krade i dalje i huška vas protiv čestitih ljudi. Krade još ono malo što je ostalo. Ali nekako u posljednje vrijeme se sve manje družite, jer do današnjeg dana on izbjegava i neće vam reći razlog zašto ga EU optužuje.
Ja razumijem da ste do sada bili naivni, ali ne razumijem kako možete vjerovati onome tko sustavno krade od vas. Još uvijek odbijate vjerovati zašto upiru prstom u vašeg susjeda, pa kažete sami sebi ima i onih koji su ukrali više od njega. Ma, bravo vi dvolične budale, on od obijesti ne zna što će, a vi sutra možda nećete imati za kruh. Do jučer ste kukali kako si svojim poštenim radom ne možete priuštiti odlazak na more i više niste spremni prelaziti preko svega, jer ove zime nećete imati niti za ogrijev. Jebote u ovom gradu su vas toliko izmanipulirali da vam je i rola WC papira preskupa. Gdje vam je ljudsko dostojanstvo, možete li niže od toga?

Za sve postoji vrijeme i našem zajedničkom vremenu s lopovima u ovom gradu bliži se kraj. Jedno poglavlje je završilo, a drugo poglavlje će uskoro početi i prije nego što mislite...Ja sam zadovoljna, jer ovo je priča koja je vrijedna da se zapiše i ispriča. Na našu (NE) sreću neki su se pobrinuli da ovo bude jako sadržajno štivo….Sva sreća da je sve izmišljeno.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije