Tradicijsko vinogradarstvo šireg novogradiškog prostora pripada panonskoj kulturnoj zoni uzgoja starih autohtonih sorti. Različiti su povijesni periodi i zbivanja uvjetovali zamiranje i obnovu uzgoja ove poljodjelske kulture. Najrasprostranjenija autohtona sorta vinove loze bila je kadarka (brančevka), a uz nju su uzgajane i druge ali u znatno manjem broju. Kadarka se više ne uzgaja u novogradiškim vinogradima, a mnogi mlađi vinogradari za nju nisu ni čuli. Nakon uvezenih bolesti iz Amerike uslijedila je prva obnova vinograda direktno rodnim hibridima, a potom druga kalemljenom lozom.
Danas se više ne može govoriti o tradicijskom seoskom načinu uzgoja jer se stari način krajem 19. i početkom 20. stoljeća bitno izmijenio, ali se ipak može govoriti o starim tradicijama koje su vezane uz seoski uzgoj ove kulture. Iz prikupljene građe vidljivo je da su još prisutne narodne tradicije vezane uz stroge zabrane ili izrazite potrebe obavljanja određenih poslova u određene dane u godini. Ovi su poslovi vezani uz magijske radnje kojima se nastojala iskazivati želja za uspješnom predstojećom vinogradarskom godinom. U godišnjem ciklusu običaja vezanih uz vinogradarstvo izdvaja se štovanje sv. Vinka, patrona vinograda i vina. Slavljenje sv. Vinka nalazimo još na istoku u Baranji i Srijemu, gdje graniči s prostorom u kome se štuje sv. Trifun, zatim na sjeveru u Mađarskoj gdje Vinka štuju Hrvati, Bošnjaci u krajevima oko budimskog predgrađa i Pečuha. Na zapadu Hrvatske u Moslavini, Zagorju i Međimurju također štuju sv. Vinka uz kojega vezuju razna gatanja o urodu vinograda u predstojećoj godini. U ovom se prostoru pridaje veći značaj sv. Martinu, dok slovenski, austrijski i njemački vinogradari uzimaju za svog patrona sv. Urbana. U novogradiškom kraju, kao i na širem slavonskom prostoru, nije se štovao sv. Martin. Jedino značajnije štovanje ovoga sveca vezano je uz mjesta gdje je sv. Martin patron župe pa se ovdje drži kirvaj. Uobičajeno je u novogradiškom kraju da od toga dana počinju krmokolje pa se uz Martina vezuje uzrečica: Sveti Martin, krmak na klin.
Godišnji vegetacijski ciklus uzgoja kalemljenih sorti loze popraćen je potrebama obavljanja stručnih poslova obrezivanja i plijevljenja, a obavljali su ih ljudi vični ovome poslu. U procesu obrade vinograda točno se znalo koje poslove obavljaju muškarci, a koje žene. Ženama je u podjeli poslova pripala obveza okopavanja, a ovaj posao zasigurno ne spada u grupu lakših poslova. Muškarci su obavljali stručne poslove u uzgoju vinove loze i brinuli za zdravlje vinograda. Iz opisanih poslova i njihove podjele prema spolu vidljiv je tradicionalni položaj žene u novogradiškom seosko kulturnom prostoru.
Današnji uzgoj ove poljodjelske kulture na širem novogradiškom prostoru gotovo je zanemariv, iako postoje dosta čvrsti povijesni pokazatelji važnosti uzgoja ove kulture. Ovome svakako ide u prilog i povoljan reljefni smještaj novogradiškog prostora, čije sjeverne granice zauzimaju prigorski prostor slavonskih planina okrenut prema jugu, kao i klimatski uvjeti za uzgoj vinove loze posebna geografska podrijetla.
Ova izložba Vesne Kolić -Klikić i njena knjiga još jedan su dokaz vrijednog istraživačkog rada ove muzejske djelatnice koja niti u mirovini ne miruje.